Život dakle biram……


Prije nekoliko godina našla sam se u situaciji gdje sam došla pred raskršće i trebala odabrati cestu kojom dalje krenuti.

 S jedne strane otvarala mi se cesta sva osvijetljena i raskošna, okićena mnogim primamljivim sitnicama. Cesta koja je otkrivala mnogo zamamnih stvari, no ona je ispred mene stavljala jasan zahtjev odreći se sakramenata, a samim time to je za mene značilo odreći se Boga. To mi se nije sviđalo i krenula sam dalje.

Onako umorna od života nesigurno sam koračala i naišla na cestu koja je bila jednostavna, već pomalo zarasla u trnje, na prvi pogled po ničem nije bila posebna i ništa veliko nije obećavala. Zastala sam na trenutak i počela razmišljati.
Glavom su mi prolazile slike đavlovog kušanja Isusa. U sebi sam tada odlučila ne neću nasjesti, idem putem koji ne obećaje mnogo, a opet putem na kojem će me pratiti Bog. Krenuti ću putem istine, vjere, nade i ljubavi.

Krenula sam na put, nije bilo lako, no ispred mene je uvijek netko koračao tko je čistio sve trnje i mene je uvijek čekala prohodna cesta. Danas, kada je dobar dio puta iza mene svjesna sam da sam krenula dobrim putem i da iako nije obećavao mnogo dobila sam sve što mi je bilo potrebno, dobila sam milost i snagu da uvijek ostanem na putu i krećem iako malenim koracima polagano do cilja.

Život mnogo puta nije lagani, no ako se trudimo uvijek i u svemu tražiti Boga, blagoslovljeni je. Svi vi koji birate i ne znate kojim putem krenuti dalje, nemojte se povesti prvotnim sjajem i zamamnim izgledom nego zastanite i razmislite da li je to put kojim želite krenuti dalje. Mnogo puta je onaj pravi put skriveni i treba mudrosti za prepoznati ga.