Živjeti ljubav

Za evanđelje ove nedjelje imamo nastavak Isusove alegorije o njemu kao trsu i vjernicima kao lozama. U odlomku koji smo slušali prošle nedjelje Isus traži da ostanemo s njime povezani i da donosimo duhovni rod kao njegovi učenici. U današnjem ističe da pred odlazak u nasilnu smrt ostaje u ljubavi Očevoj, učenike zove prijateljima za koje polaže život i traži da mi ostanemo u ljubavi njegovoj. Osjećajući se ljubljenim od Oca, Isus može poći u smrt iz ljubavi za druge i ima pravo zvati da ljubimo kao što on ljubi.

U dijelu alegorije o trsu i lozama koji prethodi današnjem odlomku Isus je istaknuo da se Otac proslavlja duhovnim rodom učenika i ustrajnošću u učeničkom prianjanju uz Isusa koji je trs. U četvrtom evanđelju Isus često ističe da ga Otac ljubi. Kao što je bio osvjedočen u ljubav Očevu dok je svima donosio novu objavu i ozdravljao bolesne, tako je osvjedočen i u času prijelaza u muku. Otac ga ljubi u radostima i tjeskobama, uspjesima i porazima. Zato svečano izjavljuje: “Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u ljubavi mojoj”. Prepoznavajući ljubav Očevu prema sebi, on može i pred polazak u smrt ljubiti učenike, koji će se razbježati a jedan će ga izdati. U toj svijesti zove učenike da ostanu u njegovoj ljubavi.
Tekst ostajanja u Učiteljevoj ljubavi je vršenje njegovih zapovijedi. Isus se pri tom poziva na svoj primjer: kao što je on pokazivao ljubav prema Ocu vršeći njegove zapovijedi, tako trebaju i učenici vršenjem Učiteljevih zapovijedi pokazivati svoju ljubav prema njemu. Iz toga vidimo da kod samog Isusa ljubav nije neko pobožno čuvstvo nego djelotvorno vršenje volje Očeve. Tako i kod vjernika prihvaćanje Isusove ljubavi prelazi u ponašanje usklađeno s njegovim zapovijedima. Isus govori da je “čuvao” Očeve zapovijedi i da ostaje u njegovoj ljubavi. Ovo govori iz perspektive skore smrti koju prihvaća kao sastavni dio volje Očeve i zato izraz ljubavi prema Ocu. Kod Isusa radost i ljubav idu zajedno. U toku mesijanskog djelovanja više je puta svoj proročki i učiteljski posao vezao s radošću. T je unutarnja životna radost koja izlazi iz svijesti vršenja volje Božje. Takvu radost obećava i vjernicima ako budu vršili njegove zapovijedi i ustrajno prihvaćali njegovu ljubav.

Odgovarajući na ljubav Očevu prema sebi Isus zove da ostanemo u njegovoj ljubavi. Iz retka idimo kakva je njegova ljubav: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.” To je najava nasilne smrti koja će biti potvrda svega što je za ljude činio i govorio. U grčkom se riječ “prijatelj” izvodi iz glagola fileo koja znači “ljubiti”. Iz ovakvog korijenskog značenja grčke riječi za “prijatelj” izlazi da učenike prihvaća za prijatelje zato što ih ljubi i od njih zauzvrat očekuje djelotvornu ljubav. Isus je doživljavao Oca kao bliskog prijatelja i tu svoju bliskost s Ocem sada prenosi na prijatelje koji su povijesni učenici i svi njihovi nasljednici u učeničkoj vjeri.
Nadalje Isus govori da je na njemu inicijativa pri odabiranju učenika: “Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite”. Kao što je on prihvatio inicijativu Očevu, tako učenici i njihovi nasljednici u učeništvu trebaju prihvaćati inicijativu Isusovu. Pozvani su bez svojih prethodnih zasluga i poslani da donose duhovni rod u povijesnom svijetu. Isus je postavio Dvanaestoricu i njihove nasljednike da rod donose i da njihov rod ostane. Kao što je poziv na vjeru ujedno slanje na životno svjedočenje vjere, tako je poziv u apostolsku službu ujedno uvođenje u starješinsku službu Crkve koja misijski djeluje. Isus obećava pomoć svoga Duha u uspostavljanju mjesnih zajednica vjernika prilikom naviještanja evanđelja, kad kaže:”… da idete i rod donosite i rod vaš da ostane!” Apostoli će nastavljati Isusovo djelo u svijetu i zato će morati upućivati molitve Ocu u Isusovo ime. (M.Z.)