Ti zemlju držiš
na svome dlanu,
noću joj mjesec
svijetli,
a sunce grije
po danu.

Opustošena, jadna
grijeha prepuna,
zemlja je Tvoja
trnova kruna.

Bode Te trnje
u Srce u Grudi,
na zemlji žive
pokvareni ljudi.

Ubijaju život
prirodu truju,
izazvati mogu
potres i oluju.

Žele pokazati
da nema Boga,
jedinog Tvorca
svega stvorenoga.

Čovjek bez Tebe
u svojoj duši,
sluga je demona
svako dobro ruši.

Zemlja je ipak
u Tvojoj ruci,
razrušit je neće
pakleni vuci.