Zagreb: Misa za poginule u obrani Vukovara i hrvatske domovine

U zavjetnom svetištu zagrebačke Svete Mati Slobode, gdje se u kenotafu čuva uspomena na 15.840 poginulih hrvatskih branitelja, misno slavlje za pokoj njihovih duša, s naglaskom na stradale u gradu heroju Vukovaru, predvodio je 18. studenoga pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško, u koncelebraciji sa župnikom Antom Vasiljem, dr. Antom Crnčevićem i desetak svećenika.

“Zahvalni za nesebičnost i žrtvu branitelja, kao i mnoštva drugih ljudi koji su spremno založili svoj život za svoje bližnje, misleći pritom i na medicinsko osoblje i na sve koji su životom nosili i svjedočili istinu, otkidajući od vlastitih potreba, uzdižemo molitvu za braću i sestre koji se teško nose s tugom i nepravdama, ne samo zbog poginulih i nepronađenih nakon obrane Vukovara, nego diljem Domovine, uključujući u ovo zajedništvo danas osobito i Škabrnjane”, istaknuo je u uvodnoj riječi mons. Šaško, zahvaljujući i članovima Kluba veterana 148. brigade Hrvatske vojske Zagreb-Trnje na njihovoj brizi u povezivanju svih ostalih hrvatskih branitelja koji su također nazočili euharistijskom slavlju.

U svojoj homiliji, nadovezujući se na liturgijska čitanja, pomoćni biskup zagrebački protumačio je Isusov plač nad Jeruzalemom kao plač nad svakom ljudskom zatvorenošću za dobro i nad ljudskom patnjom. “I dok su se mnogi hrvatski ljudi možda pitali, i tada i danas, vidi li Bog sve to što se događalo, on je plakao i plače nad onima koji su prihvatili da im zlo oduzme pogled istine. On je toga studenoga 1991. bio u tjeskobi i nesigurnosti Vukovaraca, plakao s plačem djece, osjećao bol rana ranjenih, bio ubijan u ubijenima, razdiran krikovima logoraša srpskih logora… Takav je naš Bog, koji nije ostao na distanci i pisao povijest o Jeruzalemu i njegovim ljudima, nego je ušao u njega, da bi pokazao koliko Bog voli čovjeka.”

Biskup Šaško osvrnuo se na različita tumačenja povijesti i istini žrtve: “Kada kažemo da se mora pamtiti, da se ne smije zaboraviti, odmah se moramo pitati: a što to? Ne samo da se zaboravlja tko je što činio, govorio; za što se zalagao i što promicao; nego kao da ne pamtimo spomenom ono što narodu daje rasti, oplemenjivati ga, a to je patnja pročišćena ljubavlju. Pred njom je svaka laž i pokušaj političkih i inih zamagljivanja neučinkovita. Na to moramo biti ponosni. I to je zalog žrtve obrane Domovine.” Propovjednik je pozvao vjernike i na izlazak iz malodušnosti, u radovanju umjesto jadikovanju.

“A ti, Zagrebe i domovino Hrvatska, želiš li upoznati čas Božjega pohođenja? Onda čuvaj spomen, jer ideologije ne vole spomen. Često dolazi do Kristova oltara i zagledaj se u lica onih koji su suze pretvorili u pjesmu, a svoju zemaljsku bol u ljepotu istine koja u smrti ne vidi kraj”, zaključio je biskup Šaško. (tš, gk)