Zagorski olimpijac Branko Kallay

Zagorski olimpijac Branko KallayU KZŽ je registrirano 140 sportskih udruga i saveza, sa  blizu 7.000 sportaša, od čega je 4000 nogometaša i nogometašica, razvrstanih u 30 klubova. Svoju, organiziranu aktivnost, provode u 17 granskih sportova. Po masovnosti a tako i natjecateljskim dosezima, prednjači grad Zabok  u koji su stigli ne tako davno pojedinačni svjetski naslovi u jet-ski-u Slavena Ivančića, bacanju kladiva Matije Gregurića i euro-naslovi  u motokrosu Nenada Šipeka, plivanju Mihaela Vukić i kick-boxingu  Helene Tkalčević. Poslije, strpljivog i temeljitog, višemjesečnog rada, na prikupu povijesne građe, profesorica Jasmina Lukec iz Lesikografskog zavoda Miroslav Krleža i dopisnik Sportskih novosti Stjepan Tršinski, dopunili su  sportsku iskaznicu KZŽ jednom, značajnom novošću a to je otkriće još jednog, drugog zagorskog , „olimpijca“. Naime, do sada se vodilo i spominjalo samo jedno ime a to je nogometaš Dinama Željko Matuš koji je u sastavu nogometne reprezentacije ondašnje države na Olimpijadi 1960 godine u Rimu osvojio zlatnu medalju. Matuš je inače  rodom iz Donje Stubice gdje je u tamošnjem Borcu započeo igračku karijeru, nastavio u juniorima krapinskog Zagorca) te seniorima oroslavskog Tekstilca a potom zagrebačkog Dinama. Nije znano iz kojih razloga je neopravdano  zaboravljen, višestruki prvak prijašnje  države, atletski desetobojac Branko Kallay koji je  nastupio na Olimpijskim igrama 1928 u Amsterdamu a on je  rođen  u selu Grančari u Zlatar Bistrici. Kallay je bio član zagrebačkih atletskih klubova, HAŠK i Marathon te BSC iz Berlina gdje je studirao. Najuspješnija mu je bila 1928 godina kad je donio kući državne naslove u skoku motkom, skoku u dalj, troskoku i na 110 prepone. Te godine, u malobrojnoj  atletskoj državnoj vrsti, u Amsterdamu je u desetoboju osvojio 25 mjesto a od pojedinačnih disciplina, ističe se drugo mjesto na 100 m (11.6). Zacijelo, bi njegov nastup bio uspješniji da četiri dana prije službenog natjecanja, na treningu u bacanju koplja, nije došlo do ozljede ramena. Inače, „požutjeli“ zapisi govore, da mu je najomiljeniji bio skok u vis. I brat Leon također se bavio atletikom. (Stjepan Tršinski)