Za prenošenje vjere potrebno je Boga susresti i upoznati

Za prenošenje vjere nisu dovoljni dobra volja i teološka naobrazba, već je potrebno prije svega susresti Boga i upoznati ga, rekao je Sveti Otac tijekom opće audijencije u srijedu 28. studenog, nastavljajući govoriti o načinima ostvarivanju nove evangelizacije i odgovoriti na pitanje kako govoriti o Bogu i naviještati evanđelje suvremenicima, čija su srca često zatvorena a umovi rastreseni tolikim društvenim zasljepljivanjima.
 
Papa je prije svega primijetio kako Bog nije daleko od čovjeka. On se brine o nama, ljubi nas i sam nam se priopćio. U Isusu iz Nazareta susrećemo lice Boga. Isus je došao spasiti nas i pokazati nam sreću evanđeoskog života.
 
Navodeći sv. Pavla, koji govori o stvarnom Bogu koji je ušao u njegov život, a ne o nekoj filozofiji, Benedikt XVI. je primijetio da je za razgovor s Bogom potrebna povjerljivost. Potrebni su mali koraci i povjerenje u kvasac koji ulazi u tijesto i na tajanstven način omogućava mu da raste. To je, kazao je Papa, jedan od glavnih preduvjeta za uspjeh evangelizacije.
 
Sveti Otac je skrenuo pozornost da apostolu Pavlu nije bilo stalo samo do govora, njegov je cijeli život bio usredotočen na vjersko djelovanje. Da bi se moglo govoriti o Bogu, treba mu jednostavno i s radošću dati prostora i biti uvjeren da On djeluje preko naših slabosti i da će naše priopćivanje biti plodnije što više Boga postavljamo u središte našeg života.
 
To vrijedi, kazao je Papa, i za kršćanske zajednice, koje su pozvane pokazati preobražujuću Božju milost i nadvladati individualizme, zatvaranja, sebičnosti, ravnodušnosti živeći svakodnevno Božju ljubav.
 
U naviještanju evanđelja treba, ustvrdio je Benedikt XVI., voditi računa i o znakovima vremena, a to znači otkriti mogućnosti, želje, prepreke na koje nailazimo u danim kulturama, posebno želju za autentičnošću i transcendencijom, osjetljivost za očuvanje stvorenoga svijeta i bez straha priopćiti odgovor koji pruža vjera u Boga. Papa smatra da obitelj mora biti ambijent u kojem se uči zajednički živjeti i rješavati sukobe dijalogom, koji je sastavljen od slušanja i govora. (ika / gk)