Voćin: Oživjeti sjaj vjere očeva i majki

 U Voćinu je 21. kolovoza održano tradicionalno hodočašće južnog dijela Požeške biskupije, na kojem se okupilo više od dvadeset i pet tisuća hodočasnika, među njima pješaci iz požeškog i daruvarskog kraja i Đulovca, ultramaratonci iz Nove Kapele i Batrine, biciklisti a najvećim dijelom hodočasnici koji su stigli autobusima i osobnim automobilima. Bila je to jedna od središnjih točaka Godine vjere, kako je istaknuo biskup Antun Škvorčević na euharistijskom slavlju koje je predvodio zajedno s pedesetak svećenika.

Na veliki liturgijski prostor pokraj voćinske crkve u svečanoj procesiji svećenika iznesena je iz crkve slika Gospe Voćinske, koju je prije deset godina okrunio bl. Ivan Pavao II., i postavljena na počasno mjesto u blizini oltara. Zaustavivši se pred likom Gospe Voćinske biskup je pozvao hodočasnike da geslom ovogodišnjih marijanskih hodočašća u Požeškoj biskupiji “Blažena ti što povjerova” pozdrave prvu vjernicu prisutnu na voćinskom hodočašću.

U homiliji biskup je rekao kako je to hodočašće u Godini vjere prigoda pročistiti i oživjeti sjaj vjere naših očeva i majki koji su tijekom trinaest hrvatskih stoljeća napose na hodočašćima u marijanska svetišta u Mariji pronalazili uzor vjere i zagovornicu vjernosti Isusovu putu na kojem su – opredijeljeni za evanđeoske vrijednosti – živjeli dostojanstvo i bili pobjednici. Ne smijemo se, kazao je, odreći njihova puta zbog njih samih, niti zbog naše sadašnjosti i budućnosti.

Vjera nije, istaknuo je mons. Škvorčević, tek nešto usputno i nevažno, već je povjerenje bitna sastavnica javnog života po kojoj određeno društvo napreduje ili nazaduje. I ustanova braka i obitelji duguje svoju opstojnost upravo povjerenju ili vjeri, koja je moć čovjekova duha kojom živi blizinu prema drugoj osobi, ulazi u njezin život i ostvaruje međusobno razumijevanje, ljubav, praštanje, duboku povezanost. Kad nestane povjerenja brak i obitelj se raspadaju.

Požeški je biskup poručio da Abrahamov i Marijin primjer iz liturgijskih čitanja svjedoči što je moguće kad se u Boga ima povjerenje i s njime surađuje. Kao što je Marija pohrlila k Elizabeti u Gorje Judino, tako su i hodočasnici pohrlili u Gorje Papučko, da bi se u Voćinu susreli s Marijom, ispunili se Isusovim svjetlom, snagom njegove ljubavi s križa, osposobili za praštanje, radost i mir.

Pozvao je nazočne, napose bračne drugove, članove obitelji i mlade, da na tom hodočašću u Godini vjere posvjedoče Isusu Kristu kako vjerom i vjernošću žele slijediti njegov evanđeoski put kojim se stiže do pobjede nad smrću, u vječnost.

Nakon homilije uslijedila je svečana ispovijest vjere. Nazočni su u tišini saslušali pojedine članke Apostolskog vjerovanja, nakon čega ih je biskup zapitao “vjeruješ li” a svatko za sebe odgovorio “vjerujem” te su potom zajednički pjevajući zamolili “umnoži nam vjeru”.

Po završetku popričesne molitve na liturgijskom prostoru ugasila su se električna svjetla, svi su upalili svijeća i sudjelovali u službi hvala i molbenica Mariji, oblikovanih na temelju Apostolskog pisma pape Benedikta XVI. “Vrata vjere”. Voćin se kupao u ustalasalom moru svjetla od uzdizanja i spuštanja svijeća u rukama mnoštva vjernika i iskazivanja odanosti i hvale liku Gospe Voćinske, koji je u maloj procesiji prolazio pojedinim dijelovima liturgijskog prostora. Tekstovi pape Benedikta bili su protkani čestim poklikom “Blažena ti što povjerova”.

Na svršetku slavlja biskup je predvodio čin predanja Isusovoj Majci. Sliku Voćinske Gospe mnoštvo je ispratilo u crkvu na njezino mjesto i ondje joj pjesmom još dugo iskazivalo hvalu. (ika / gk)

Tijekom mise pročitan je Dekret o uspostavljanju slavlja Gospe Voćinske u Liturgijskom kalendaru Požeške biskupije. U njemu biskup kaže da štovanje Isusovoj Majci pod nazivom Gospa Voćinska traje već nekoliko stoljeća, kako o tom svjedoči i mnoštvo hodočasnika u Voćinu, napose 21. kolovoza, te da već stvarno postojeće štovanje Isusove Majke pod tim nazivom želi i formalno potvrditi te određuje da se 21. kolovoza u liturgijskom kalendaru Požeške biskupije slavi Gospa Voćinska, u Voćinu kao svetkovina, u drugim crkvama kao blagdan.