Vjeronauk za odrasle: Križ, da ili ne?


Svaka životna situacija stavlja nas pred izbor i moramo se pitati: što izabrati, kamo krenuti. Da bismo znali pravilno izabrati potrebna nam je mudrost. Mudrost je utjelovljena u samom Isusu, koji je Mudrost Očeva, kao i u njegovoj nauci.
Neki mladić, koji izjavljuje da je od mladosti vršio zapovijedi i da je prema tome živio mudro, prema Božjoj riječi, dolazi k Isusu u želji da učini još više. «Isus ga na to pogleda, zavoli ga i rekne mu: Idi, što imaš, prodaj i podaj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom!»

Mladić iz današnjeg evanđelja želio je sreću i to vječnu sreću, odnosno vječni život. To i jest cilj prema kojem bismo trebali biti usmjereni. No ono što se tražilo od njega bilo je iznad njegovih očekivanja. Otišao je žalostan kad je vidio da je cijena previsoka. Iako mu Isus nudi najveću mudrost: da se odrekne svih zemaljskih dobara te da isključivo slijedi njega, beskrajnu Mudrost. Nije to obaveza već konkretni poziv da «bogatstvo držimo za ništa» s obzirom na vječna dobra i nasljedovanje Isusa.

Vječni se život ne može zaslužiti, ali je potrebno slijediti zapovijedi, to je na neki način uvjet za baštinjenje vječnog života. Bogatstvo može biti opasnost da čovjeka odvrati od pravog cilja života. Ovdje, kao i u drugim evanđeoskim odlomcima, bogatstvo se pojavljuje kao nepremostiva zapreka za spasenje. Nije to stoga što bi ono u sebi bilo grešno, nego zato što mu je čovjek suviše naklonjen te se uza nj veže toliko da mu daje prednost pred Bogom. «Lakše je devi kroz ušice iglene, nego bogatašu u kraljevstvo Božje.» Učenici su zaprepašteni, njima se čini kao da Isus pretjeruje. Međutim Isus ne povlači svoju riječ, već ulijeva povjerenje. Iako je svakome čovjeku, a ne samo bogatašu, teško postići spasenje, ipak «Bogu je sve moguće!» Bog ne uskraćuje te milosti onome koji za nju moli poniznim pouzdanjem i utječe se božanskoj pomoći kako bi svladao zapreke koje mu ometaju hod. (P. G.)

Isus očekuje da se čovjek oslobodi svake sile koja ga zarobljava i koja mu priječi da živi punim životom, za kojim već čezne njegovo srce u svojoj dubini.
Svako ljudsko srce razapeto je između čežnje za punim životom u Bogu i suprotne sile koja ga u tome sputava. Svatko ima nekog svog Mamona. I nije uopće važno koliko je to naše bogatstvo, već koliko je jaka naša navezanost na ono što posjedujemo i u što polažemo svoju lažnu sigurnost. Ovdje je u pitanju naša sloboda i naše ropstvo. Iako Isusov poziv na nasljedovanje nije u istoj mjeri upućen svima, ali svaki kršćanin je pozvan slijediti Isusa u svom temeljnom stavu prema Bogu i vječnom životu, na jednoj, te prema prolaznoj stvarnosti života, na drugoj strani. (I. D.)

Isusov poziv da ga slijedimo znači da On želi da postajemo kao On. Želi da budemo dobri i da drugima činimo dobro. Prije svega: važnije je biti nego imati. Ne navezivati se na stvari, titule, sve je to slama koja će na konačnoj provjeri izgorjeti, a ostat će samo trag dobra u nama i našim životima. Biti zadovoljni s malim, ne hlepiti za nekim imanjem. Govorimo sa starozavjetnim mudracem: Ne daj mi ni bogatstva, ni siromaštva. Hrani me kruhom mojim dostatnim.