Upravljanje provincijala i generala o. Nikole Dorie

Nakon preuzimanja dužnosti 1585. novi je provincijal o. Nikola Doria posvetio pozornost osobito pravnoj upravi Reda. Tako je provinciju podijelio na regije i svakom od savjetnika odredio jednu. Ocu Jeronimu Gracianu, prvom savjetniku, povjerio je Portugal, sv. o. Ivanu od Križa, drugom savjetniku, Andaluziju, o. Grguru pak Staru Kastiliu, a o. Ivanu Krstitelju – Novu Kastiliu.
    Poslije diobe provincije na regije, predlaže i dobiva ovlaštenje za uvođenje oblika uprave koju naziva ,,Consulta“, koji je protivan tradicionalnom obliku. ,,Consulta“ ima vlast Provincijalnog kapitula, jedino nema vlast mijenjati Konstitucije ili ukinuti već postojeće.  Na ,,međuvremenskom“ kapitulu u Valladolidu 1587. kapitularni oci ustali su protiv definitivnog uvođenja ,,Consulte“. Posebno se usprotivio o. Jeronim Gracian.
    Svojom snalažljivošću i upravim sposobnostima Doria je uspio biti izabran za prvoga generalnog vikara i nastavi svoje namjere oko uprave i obnove. Drugi mu je cilj bio oduzeti pravo aktivnog i pasivnog glasa o. Jeronimu Gracianu, zatim je slijedilo stvaranje zakona, novih Konstitucija. Kao savjetnici bili su izabrani: Antun od Isusa (Heredia), Ambrozije Marijan, Ivan od Križa, Ivan Krstitelj, Bartolomej od Isusa, koji je ubrzo morao prepustiti svoje mjesto o. Grguru od Anđela. Prema povjesničarima, svi su ljudi o. Nikole Dorije, osim sv. Ivana od Križa, koji također nije dugo ostao u upravi.
Izvanredan Kapitul bio je god. 1590. Na tom su Kapitulu odobrene nove Konstitucije koje je potvrdio papa Klement VIII. (19. veljače 1592).  Iste godine sastavio je Doria i nove Konstitucije za sestre, zabranjujući da se služe drugim tekstovima Konstitucija osim onima što ih daje ,,Consulta“.  Imao je i namjeru zatražiti od Svete Stolice podignuće samostana terezijanske obnove na stupanj potpune neovisnosti, s vlastitim generalom.
    Odnos provincijala Nikole Doria prema karmelićankama
    Marija od sv. Josipa, koju je sv. Terezija ubrajala među svoje ,,velike priorice“, bila je prva među karmelićankama koja je uočila nov i opasan način uprave što ga je uvodio o. Nikola Doria. Ona je to izrazila u jednoj pjesmi upućenoj karmelićankama; u njoj ih poziva da ostanu vjerne Ustanovama sv. majke Terezije. U toj pjesmi ima sljedećih misli: ,,Nemojte se dati zavesti onima koji vam predlažu nove savršenosti; bježite radije ispred tih pronalazaka, jer spremaju propast… pastiri napuštaju pašnjake koji su u dolinama, držeći ih bezvrijednima i opasnima… oni će voditi ovce strmim padinama, uvjereni da su spasonosnije… Mislit će da su ovce stado koza… ovce najrazboritije i najmirnije smatrat će bezobraznim i dostojnim velikih kazni…“.
Opasnost koja prijeti uočio je i o. Jeronim Gracian, koji je 17. veljače 1587, kao provincijalni vikar Portugala, uputio sestrama okružnicu u kojoj naslućuje opasnosti od načina uprave o. Dorie. Ana od Isusa, također jedna od ,,velikih priorica“ sv. majke Terezije, također je kasnije iskusila što znači ,,čvrsta ruka“ Nikole Dorie, premda je u početku zadovoljna, jer još nije bila shvatila situaciju.
    Jeronim Gracian piše: ,,Velika briga koja me prožima za napredak vaših duša i vjernost Redu, prema odgovornosti što mi ju je povjerila Majka Terezija, obavezuju me da razmišljam noću i danju o sredstvima da napredujete u vjernosti… Preporučujem da se sastanete u kapitulima i spremite molbu koju trebaju sve potpisati. U njoj trebate tražiti sljedeće: Budući da je iskustvo pokazalo kako su dobro utemeljene Ustanove (majke Terezije), molimo da se na Kapitulu te Konstitucije ne mijenjaju… Drugo što molimo jest da se na nas ne primjenjuje propis za redovnike izdat u Pastrani, tj. da se šalju na ,,Consultu“ pismena izvješća o vizitaciji po našim samostanima. Kod sestara postoji opasnost koje nema među redovnicima, a ta je: uvijek se nađe po koja bolesna sestra koja je sklona opisivati stvari na svoj način, često lažno… Tako onda mišljenje redovnika (u savjetu) o redovnicama može biti uvjetovano izjavama izrečenim u depresiji…“