Udbina: Svečano euharistijsko slavlje o Danu hrvatskih mučenika

Na Dan hrvatskih mučenika središnje euharistijsko slavlje ispred crkve Hrvatskih mučenika na Udbini u subotu 30. kolovoza predvodio je predsjednik Komisije HBK-a “Iustitia et pax” sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji su, uz domaćega gospićko-senjskoga biskupa Milu Bogovića, bili i predsjednik HBK-a zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik BK BiH-a banjolučki biskup Franjo Komarica, riječki nadbiskup Ivan Devčić, šibenski biskup Ante Ivas, porečko-pulski biskup Dražen Kutleša, te umirovljeni porečko-pulski biskup Ivan Milovan, kao i brojni svećenici.

Na početku prigodne homilije biskup Košić je podsjetio da “kada se okupljamo ovdje u Udbini, u nacionalnom svetištu crkve Hrvatskih mučenika, tada jednim blagdanom slavimo hrvatske svetce, blaženike i sluge i službenice Božje, ali i mnoge znane i neznane tj. od Crkve (još) neproglašene Božje ugodnike na našim oltarima a koji su dali svoje živote za Krista. Najprije to su sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, bl. Alojzije Stepinac, bl. Miroslav Bulešić, blažene sestre Drinske mučenice – bl. Jula Ivanišević i četiri njezine susestre Kćeri Božje ljubavi, kao i službenici Božji Širokobriješki mučenici (njih 66, fra Leo Petrović i 65 subraće) i službenica Božja časna sestra Žarka Ivasić. Oni su neposredni svjedoci vjere jer su bili progonjeni in odium fidei, iz mržnje na vjeru i živote dali za Krista”.

Nadalje je podsjetio kako su drugotni mučenici za Krista i oni koji su poginuli jer su svjedočili kršćansku ljubav, a nisu bili izravno progonjeni zbog vjere, ali su oni iz vjere a ne iz mržnje branili svoju domovinu, obitelj i svoje bližnje, dakle bili su žrtve progona slično kao nevina dječica u Betlehemu i sv. Ivan Krstitelj. Stoga, naši su stradalnici i oni koji su bili mučeni zbog vrjednota i visokih ideala koje je Krist propovijedao također indirektno mučenici za Krista, rekao je biskup i u tom je kontekstu imenom pobrojao samo neke iz nepreglednoga niza takvih hrvatskih mučenika koji su pali za ideale slobode i domoljublja, a koje naš narod s pravom časti kao nacionalne heroje. Spomenuo se biskup Košić i izginulih u hrabroj obrani Gvozdanskog, zatim tragedije Zrina, tolikih žrtava pogubljenih za vrijeme Drugoga svjetskoga rata i poraća, naročito u Bleiburgu i na Križnome putu… a podsjetio je i da su tijekom 45-godišnje komunističke diktature nad našim narodom bez suda, a najčešće i bez ikakve krivnje izvršena bezbrojna pogubljenja, bilo da su to počinili u zemlji ili u inozemstvu pripadnici zloglasne Udbe, bilo sudovi koji su kao sredstva komunističke revolucije imali zadatak uklanjati sve tzv. kontrarevolucionare.

“A onda se podigla velikosrpska agresija i 90-tih godina prošlog stoljeća sručila se na naš narod i počinila nezabilježene zločine i prouzročila bezbrojne žrtve. Samo hrvatskih branitelja je poginulo više od 15 tisuća, a zar njima ne treba pribrojiti gotovo 2 tisuće onih koji su poslije rata digli ruku na sebe jer nisu bili zadovoljni odnosom službene Hrvatske prema njima, ali i prema ratu u kojem su kao domoljubi sudjelovali? Srpski genocid, kulturocid i urbanocid, žrtve koje se ne broje samo po mrtvima, nego i po srušenim crkvama, bolnicama, školama, osobnim domovima, stanovima kulminirala je prošle godine Vukovarskim slučajem. Ratna je šteta izračunata i u novčanom se iznosu broji na više stotina milijardi američkih dolara, međutim šteta je počinjena i dušama naših ljudi, u oboljelima od različitih tjelesnih i duševnih rana, a ne može se ničim izmjeriti. Pa ipak oni koji su odgovorni u našoj državi ne vidaju rane ranjenim žrtvama velikosrpske agresije, već naprotiv stavljaju sol na te rane svojim odnosom zanemarivanja istine i nasilnog nametanja 'normalizacije' u Vukovaru, ali i u čitavoj državi, a ni jednom riječju ne traže nikakvu ratnu odštetu od zemlje koja je počinila te zločine. Zar nije to zahtjev pravednosti da se ima nadoknaditi počinjena šteta?”, zapitao je biskup Košić, naglasivši kako je, da bi se došlo do ljubavi među ljudima, preduvjet priznanje istine i ispunjenje pravednosti.

Biskup Košić nadalje je posvijestio i činjenicu da je prošlo 20. stoljeće bilo najkrvavije upravo po ubijanju kršćana. “Većina građana Zapada u kojima je kršćanstvo povijesna religija, uključujući i Hrvate, uopće ne zna kakve su se stravične stvari dogodile kršćanima u prošlom stoljeću i kakve im se događaju još i danas. O kršćanstvu se u medijima danas može čuti uglavnom samo po skandalima pa se stječe dojam da je kršćanstvo, iz ove perspektive i stvorene klime, uzrok svih zala prošlih stoljeća”, ustvrdio je biskup, te se posebno osvrnuo da današnji progon kršćana u islamskim zemljama.

“Mučeništvo nije povezano s mržnjom prema drugačijem, već s ljubavlju prema Bogu i čovjeku. Većina kršćanskih mučenika ubijeni su samo zato što vjeruju u Isusa Krista i što se iste vjere ne žele odreći ni po cijenu prijetnje gubitka života”, naglasio je. U tom je kontekstu podsjetio kako je papa Franjo pozvao sve biskupe svijeta da organiziraju molitvu za kršćane koje se ubija i protjeruje iz sjevernoga Iraka, a apelu su se pridružili i mnogi biskupi u Hrvatskoj.

“A u Hrvatskoj i BiH nije li na djelu aktualno mučeništvo kršćana koji trpe od nasilja nad zdravom pameti, kad se u javnom diskursu izvrću kako povijesne istine, od interpretacija Drugog svjetskog rata i komunističke vladavine koja je za mnoge naše javne prisutnike sam 'med i mlijeko', usprkos stravičnim žrtvama, ne samo političkih nego i kršćanskih mučenika, koje jednostavno oni ne žele vidjeti, do Domovinskog rata koji se izvrće u oružani sukob bez imenovanja krivca za gubitak ljudskih života i ogromnu gospodarsku, kulturnu i općedruštvenu štetu, tako i sadašnje društveno stanje koje se živi bez prave želje da se ono promijeni u moralnom, gospodarskom i političkom smislu te da se poštuju temeljni moralni i općedruštveni principi?”, zapitao je u homiliji biskup Košić.

Spomenuo je pritom i neke primjere koji svjedoče kako su i danas hrvatski katolici progonjeni, kako trpe mučeništvo od različitih nepravdi i nasilja, istaknuvši posebice Vukovar, zatim BiH u kojoj je “danas zaista teško biti Hrvat i katolik”, a “treća rana našeg hrvatskog mučeništva danas je nepoštenje i lopovluk koji trpe naši ljudi zbog neodgovornosti onih koji nas vode, a koji ne vole ni hrvatski narod ni Katoličku Crkvu već samo svoj džep i nemoralno upravljaju našim dobrima, a za sirotinju ne mare”. “Ipak mi kao katolički narod nikada nismo zbog svojih rana pali i ostali slomljeni, uvijek smo se dizali, pa je to i naš zadatak danas. Zavapimo ovdje u Udbini svim našim hrvatskim mučenicima, i svetcima i blaženicima, i tolikima koji nisu kao takvi proglašeni, a samo su Bogu poznati po svojoj ljubavi i žrtvi, da zagovaraju za nas danas, da nam isprose ustrajnost u dobroti, istini, pravdi i ljubavi, kako bi naša Domovina imala budućnost. A to će biti po velikoj ljubavi prema Bogu i svome domu i rodu, kako nas upravo uče svi naši hrvatski mučenici”.

“Draga braćo i sestre, Gospodin nam u svojoj Riječi danas poručuje kako se ne trebamo bojati izložiti se za Krista i njegovo Evanđelje. Sv. Pavao kaže da se trebamo ponositi i nevoljama jer one nas utvrđuju da budemo postojani i prokušani, da u nama sazori nada. To je prema Knjizi mudrosti 'mala muka' odnosno 'kušnja' koja pokazuje jesmo li Boga dostojni. Očito naši su mučenici pokazali svojom izdržljivošću da su bili dostojni! I što Gospodin kaže u Evanđelju, izgubili su svoj život poradi Krista, ali su ga zato našli i sačuvali, dok oni koji se grčevito bore da sačuvaju svoj život na zemlji, gube vječni život jer taj se život stječe nesebičnošću. Tko se sebično bori za sebe i želi sačuvati prolazni život, taj je gubitnik; pobjeđuje onaj koji je nesebičan i koji je spreman žrtvovati se za druge. To je poruka Kristove riječi, ali i njegova primjera jer on se prvi žrtvovao za sve nas. Naši su mučenici slijedili Krista i zato su njemu pridruženi u slavi uskrsnuća. To je i naš put, braćo i sestre, i zato slavimo mučenike da bismo u njima hvalili Gospodina koji je nas 'ljubio do kraja, sve do smrti', te kako bismo i sami gledajući njih hrabro prihvaćali sve kušnje i nevolje znajući da se život vječni dobiva samo ako se zemaljski život daje za druge”, kazao je na kraju homilije biskup Košić.

Na kraju mise riječi zahvale uputio je gospićko-senjski biskup Bogović, posebno spomenuvši trud članova Komisije HBK-a i BK BiH-a za hrvatski martirologij za popisivanje svih žrtava Drugoga svjetskoga rata i poraća iz hrvatskoga naroda i Katoličke Crkve. Biskup je istaknuo da će se na taj način doći do istine koja se često iskrivljavala i izbjeći manipuliranje žrtvama.

Proslava Dana hrvatskih mučenika započela je u 9 sati Križnim putem s Krbavskoga polja od crkve sv. Marka, a samoj proslavi prethodila je trodnevnica koju su predvodili Robert Zubović, Nikola Turkalj i biskup Bogović. (ika / gk)