U župi Cerovac Barilovićki, skromno, ali svečano proslavljeno 30 godina svećeništva vlč. Ivana Tompića

Vlč. Ivan Tompić proslavio je 30. obljetnicu svećeničkog ređenja misnim slavljem koje je kao slavljenik predvodio u 24. lipnja 2020. godine u crkvi Presvetog Trojstva u Cerovcu Barilovićkom gdje vrši župničku službu. Koncelebrirali su preč. Dražen Karačić, karlovački dekan, mons. Antun Sente, ml., rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu, vlč. Kristijan Gatarić, upravitelj župa u Vukmaniću i Skakavcu, vlč. Ivan Blaževac, vojni kapelan u Karlovcu, i mons. Ferdinand Vražić, umirovljeni svećenik, koji je propovijedao. Svojim pjevanjem svečanost su obogatili članovi župnog zbora mladih Maranatha iz Župe Gospe Žalosne iz Španskog izvodeći poznatu Misu de Angelis pod vodstvom Matije Škvorca, voditelja Zagrebačkog mješovitog katedralnog zbora, a na misi je još sudjelovalo devetoro vjernika. S jedne strane skromna, a s druge strane svečana proslava trideset godina svećeničkog služenja. U prigodnoj homiliji mons. Vražić je rekao: „Razlog današnjega skupa, ovdje u ovoj starodrevnoj crkvi posvećenoj Presvetom Trojstvu, je 250. godišnjica izgradnje ove crkve te lijepa godišnjica jednoga zvanja ostvarivanog 30 godina na njivi Gospodnjoj. Slavimo ovdje u Barilovićkom Cerovcu, koji se smjestio na tako lijepom kutku naše lijepe Domovine. Korana – lipa i draga, Mrežnica – plodna i bogata s jedne strane, sa zapadne strane granica starodrevne Zagrebačke nadbiskupije. I ovdje se smjestilo to ubogo selo Cerovac. Ovu su župu i župnu crkvu gradili revni i marni seljaci ovoga kraja, zalijevali je svojim suzama i svojim žuljevitim rukama potpomažući njezinu gradnju koja je trajala dosta dugo, da bi u drugoj polovici XVII. stoljeća mogla biti posvećena. Ti su ljudi kroz povijest praktički bili ovdje kao neki graničari. Čega? Čuvanja ovog lijepog dijela domovine Hrvatske. U čemu? Ispovijedajući i svjedočeći svoju vjeru. Ti su ljudi ovdje uvijek bili na muci, u nevolji, ali su uvijek bili jačani vjerom i snagom svojih svećenika, pastira ove crkve“. Postavivši pitanje – tko je to svećenik?, mons. Vražić nadalje je rekao: “Svećenik je kroz čitavu povijest, s jedne strane bio okupan pažnjom i ljubavlju vjernika, a za neke uronjen u očaj mržnje svega što je Božje, crkveno, hrvatsko. Za neke je obasjan svjetlom Božjega odabranja, a i Božjega poslanja navjestitelja i djelitelja Božjih tajni na putu spasenja. A za neke je predmet svakodnevnih kritika, osuđivanja, pa čak i prezira i nesnošljivosti društva u kojem živimo. Evo, dragi naš Ivane, u to i takvo svećeništvo i ti si prije 30 godina na današnji dan pozvan. Dobio si poslanje. I nije ti tvoj svećenički život, da tako kažem, bio obasjan nekom lagodom, nekakvim posebnim privilegijima, nego si bio neprestano poslan u siromašnije župe gdje je trebalo pokazati, ne samo duševno, nego fizičko i materijalno poslanje. Poslan si i u ovu župu, u Cerovac, da jednostavno ovdje svjedočiš svoju ljubav i vjernost Gospodinu. I zato, na današnji dan, bez obzira što nas sve zajedno ima tek devetnaest duša, nemojmo se bojati, nego upravo molimo: ‘Gospodine, pošalji nam svećenika, prinositelja Žrtve, tješitelja bolesnih, onih koji će nam pokopati naše očeve u stalno mjesto groblja, koji će našu djecu krstiti i upućivati u tajne kraljevstva Božjega.” (TUZN)