U Svetištu MBB-e 29. siječnja gostuje Glazbeni ansambl s Kube

Svetište MBB-e organizira duhovni koncert posvećen Blaženoj Djevici Guadalupskoj, a koji će se održati u srijedu 29. siječnja u bazilici Majke Božje Bistričke s početkom u 19 sati. Nastupit će gosti s Kube, Glazbeni ansambl stare glazbe Ars Longa, koji djeluje od 1995. godine u sklopu Oficina del Historiador de la Ciudad de La Habana i aktivni je promotor interpretacije stare glazbe na Kubi. Ulaz je slobodan.

Blažena Djevica Marija Guadalupska

Ovaj koncert posvećen je Blaženoj Djevici Guadalupskoj, a kako bi se shvatio utjecaj njezina štovanja na oblikovanje latinoameričke kulture, potrebno je reći nekoliko riječi o njezinim ukazanjima. Godine 1521. Hernán Cortés pokorio je astečko carstvo relativno lako zahvaljujući kombinaciji političkih i vjerskih čimbenika. Starosjedioci su odmah bili podčinjeni i počeli trpjeti brutalno nasilje osvajača koje je stajalo živote stotine tisuća njih. Zemljom su bjesnjele nepoznate bolesti koje su Španjolci donijeli u zemlju i od kojih je umrlo osam milijuna ljudi, a posljedica je bila glad koju su trpjeli preživjeli. Franjevcima, koje je osvajač FernandoCortez pozvao u zemlju, nije uspjelo urođenike pridobiti za kršćanstvo. Astecima, koji su svom bogu Suncu prinosili bezbrojne ljudske žrtve da Sunce dobije snagu za sutrašnji ponovni izlazak te da svijet ne potone u tamu i kaos, bio je stran Bog koji se sâm prinio kao žrtva na križu. Njihovi plemići izrugivali su se neobičnim obredima Kastiljaca. Uostalom, nisu bili spremni da se nakon svih poniženja odreknu još i svoje religije, koju su posvuda susretali u likovima dvjestotinjak glavnih bogova i nepreglednom broju sporednih božanstava. U tom teškom trenutku krajnjeg očaja, u prosincu 1531. godine, ukazala se Djevica-Majka. Sveti Juan Diego -Cuauhtlatoatzinu (Orao Koji Govori) bio je jedan od malobrojnih krštenih Indijanaca. On je 9. prosinca 1531. na brežuljku Tepeyac ugledao Blaženu Djevicu Mariju, koja mu je poručila: „Znaj, najmanji moj sine, da sam ja vazda djevica, presveta Marija, majka najistinitijeg i jedinoga Boga, po kojemu sve opstoji, koji je stvoritelj života i ljudi, gospodar neba i zemlje. Žarko želim da se na ovom mjestu sagradi moj mali sveti dom, crkva u kojoj ću puku iz ljubavi, na vidljiv način, iskazati milosrđe, pomoć i zaštitu. Jer ja sam zbilja vaša milostiva mati: tvoja, svih onih koji zajedno nastavaju ovu zemlju i svih onih koji me ljube, zazivaju, obraćaju mi se i potpuno u mene pouzdaju. Ovdje ću slušati vaš plač i jadikovke. Bit ćete mi u srcu i brinut ću se da vam pomognem u svim vašim brojnim brigama, patnjama i bolestima.” To je obznanio prvom meksičkom biskupu, inače franjevcu Juanu de Zummarragi, koji pri prvom susretu nije povjerovao u iskaz. Vidiocu se nakon povratka kući, istoga dana i na istom mjestu, drugi put ukazala Gospa koja mu je zapovjedila da sutradan ponovno zamoli biskupa. Juan Diego je 10. prosinca ponoviobiskupu Gospinu želju, a on je zatražio neki dokaz kako bi se uvjerio u vjerodostojnost ukazanja. Juan Diego je na povratku kući ponovno ugledao Gospu, koja mu je obećala dati znak sljedećeg dana. No, zbog iznenadne stričeve bolesti,Juan Diego nije mogao doći na brdo Tepeyac. Ipak, 12. prosinca žurno odlazi potražiti ispovjednika za umirućeg strica, a na putu mu se ponovno ukazuje Gospa. Obratila mu se riječima: „Malo moje dijete, najmanje od svih, neka te ništa ne uznemirava.Zar ne znaš da si u mom krilu?Zar ja nisam tu, ja koja sam tvoja majka?” Uvjerila ga je da mu stric neće umrijeti te ga poslala na prvobitno mjesto ukazanja,uz obećanje da će ga tamo čekati znak koji biskup očekuje. Na ogoljenom polupustinjskom brdašcu, u zimsko doba, ugledao je prekrasne kastiljske ruže, koje su biskupu i svim Španjolcima trebale poslužiti kao očigledan dokaz za istinitost čuda. Juan Diego ih je nabrao i stavio u tilmu, izvanjski ogrtač te ihodnio biskupu. Kad je pred biskupom otvorio tilmu, na njoj je bila Gospina slika, a svi prisutni pali su na koljena. Juan Diego je po povratku kući našao potpuno zdrava strica koji mu je potvrdio da se i njemu ukazala Gospa, da ga je ozdravila i da je njezin naziv, kojim će biti čašćena na slici, prema njezinim riječima, Uvijek Djevica Sveta Marija Guadalupska. Tilma je platno,tajanstveno u mnogim pogledima,izrađeno od vlakana agave. Takvo platno posve je neprikladno kao podloga za slikanje i u prirodnim uvjetima propada nakon 20-30 godina. Prvih 116 godina bilo je bez zaštite, izloženo rukama hodočasnika, svjetlu i dimu svijeća. Na lik Blažene Djevice nije nanesen lak, no bez obzira na to, boje nisu izblijedjele niti ispucale. Lik Blažene Djevice Marije Guadalupske prepun je znakova koji su jasno govorili domorodačkom stanovništvu. Tilma prikazuje mladu ženu, a na privjesku oko vrata na njenoj odjeći nalazise križ. Vijenac od zvijezda oko njenog lika kazivao im je da je ona zaklanjala Sunce – dakle, vladavina bogaSunca bila je gotova, nastupilo je novo doba. I bogMjesec izgubio je svoju moć, jer je svojim nogama stajala na Mjesečevu srpu. Nosila je stvorenje kao haljinu, to su prepoznali po cvijeću na njenoj odjeći. I svemir je ogrnula kao zvjezdani ogrtač, čija je kraljevska tirkizna boja odavala kraljicu. No, nije bila božica, jer su njene ruke bile sklopljene u klanjanju, a glava bila ponizno naklonjena pred Bogom. Bila je trudna,nosila im je svog Sina. Nakon ukazanja porastao je broj krštenika u cijeloj zemlji, a obraćenje je zahvatilo i Španjolce. No, započelo je i stvaranje nove nacije – Meksikanaca, i to miješanjem dvaju neprijateljskih naroda.Španjolci, čija je okrutnost nakon pobjede nad Maurima i progona Židova u samoj Europi izazivala užas, i Asteci, koji su svojim žrtvenim kultom bili odgovorni za očuvanje stvorenoga, a kojima je ipak suosjećanje i smilovanje u potpunosti bilo nepoznato – iznenada su se našli jedni pored drugih u zajedničkoj ljubavi prema jednom Bogu, kojega im je donijela Majka svih ljudi. U radikalno novom početku rođen je narod Meksikanaca. U kratko vrijeme dogodilo se nečuveno i tada jedinstveno miješanje i izmirenje ljudi i kultura, što je rezultiralo nastankom jednog posve novog identiteta. Impresivne proslave Djevice Guadalupskespajale su različite kulture. Indijanci, crnci i mestizosisudjelovali su u procesijama pjesmama i plesovimadonoseći glazbu i ritmove vlastitih kultura. Skladbe kreolskih i španjolskihkapel-majstora koji su radili u Americi pokazuju da oni nisu samo skladali liturgijsku glazbu (na latinskom) najvećom kompozicijskom strogošću, već su bili zainteresirani i za paraliturgijsku glazbu (na španjolskom idomorodačkimjezicima). Anonimnadjelananáhuatl (juto-astečkom) jeziku, primjerice,Xochipitzahuatl („Sitni cvijete“, posvećeno astečkoj božici majci Tonantzin) i Huey Tonantzin („Časna majka“) predstavljaju popularne pobožne izraze predhispanskog podrijetla koje je kultura Nahuatl prilagodila kršćanskoj pobožnosti. Među iberskim skladateljima koji su stigli u Novu Španjolsku krajem 16. stoljeća moramospomenuti Frutosa del Castilla (Segovia, oko 1565. – Michoacán, 1625.), segovijskog skladatelja polifonih djela. Na večerašnjem koncertu izvodi se njegov motet Monstra te esse Matrem, kitica marijanske antifone Ave Maris Stella. Biografski podatci sačuvani oFrutosu delCastillu oskudni su. Gvatemalski muzikolog Omar Morales Abriltvrdi da je ovaj cijenjeni skladatelj imenovan kapel-majstorom u Puebla de los Ángeles 1594. godine. Prema MoralesuAbrilu, on je prvi poznati kapel-majstor koji je skladao repertoar za katedralu u Puebli. Juan Gutiérrez de Padilla iz Malage (Málaga, oko1590. -Puebla, 1664.) skladaoje misu Egofloscampi, nadahnuturetkom iz Pjesme nad pjesama. On se od 1622. spominje kao pjevač i pomoćnik slavnog kapel-majstora u Puebli, GasparaFernándeza(Gvatemala (?), oko 1565. – Puebla, 1629.), sve do njegove smrti kada biva imenovan na njegovo mjesto. Antonio de Salazar (Puebla, oko 1650. -Mexico City, 1715.) preuzeo je položaj kapelana majstora u katedrali uPuebli (1679.-1668.) iu gradu Meksiku (1688.-1715.) Njegove skladbe pokazuju obilježja španjolske škole sedamnaestog stoljeća u kojima se osjećaju talijanski utjecaji. Liturgijske skladbe, poput moteta za gradualO gloriosaVirginum, te pričesnog moteta Quemterrapontussidera i Salve Regina, primjeri su njegove stilske vještine u kojima pronalazimo sve karakteristike takozvanog američkog glazbenog baroka.

Juan de Araujo(Španjolska, 1646. – Sucre, 1712.) bio je plodan kapel-majstor u važnimkolonijalnim gradovima kao što su Lima,Cuzco (Peru) i La Plata (Sucre, Bolivija), u kojima je sačuvano ukupno 158 njegovih skladbi (148 villancicosa i 10 liturgijskih djela). Izbalansirana polifonija, poetska izražajnost i humor u njegovim skladbamadokaz su njegovaizuzetnog talenta. Morenitacongracia primjer je utjecaja svjetovnogšpanjolskog kazališta naparaliturgijsku glazbu. Ova marijanska skladba odiše izvanrednom ritmičkom živošću, obilježenom plesnimnaglascima.Sličan njoj je i anoniminivillancicoÁngeles alfacistol, iz 1718., koji poziva na slavlje Blažene Djevice Guadalupske,tematizirajući borbudobra i zla. RoqueJacinto de Chavarría (Sucre, Bolivija 1688. – 1719.) bio je najistaknutiji učenik Juana de Arauja. Sačuvano je samo pedesetak njegovih djela, uglavnom villancicosa na španjolskom, impresivneizražajnosti. „Kreolizam”, miješanje kulturnih izričaja,Chavarríe očituje u načinu na koji glazbeno obrađuje višejezične tekstove (španjolski-kečua; španjolski-latinski; španjolski-kečua-latinski). Njegova skladba Silgueritosrisueños odiše jednostavnošću i svježinom pjesničkog teksta te laganim i uravnoteženim kretanjem polifonije. Tekst personificira prirodu, pozivajući se na štovanje Djevice, koja je ptica, cvijet i zora. Prema argentinskom muzikologu Bernardu Illariju, proslave Djevice Guadalupskeu La Plati (Sucre, Bolivija) nekada su uključivale komedije i borbe s bikovima. VillancicoOigan las fiestas de toros (1718.) svjedoči o ovom običaju, prikazujući Djevicu kao onu koja se bori protiv Luzbela, đavla,u obliku bika, ponavljajući kečuanski izraz Guachi toro. Ova šaljivapjesma, koja koristi domorodački jezik kako bi ismijavala zlo, svjedoči o miješanju različitih običaja u štovanju Blažene Djevice Marije. Najvažnija se proslava Djevice Guadalupske održava u Mexico Cityju, na brdu Tepeyac, mjestu ukazanja, gdje se uoči svakog 12. prosinca u ponoć okupi tisuće Meksikanaca i vjernika drugih zemalja. Oni molitvama, pjesmama i plesom slave Virgen Morenu, tamnoputu Djevicu. Današnje je doba jednako promjenjivo kao i ono kolonijalno. Trenutni migracijski procesi uvjetuju nove sociokulturne, ekonomske, političke i vjerske tenzije,što seodražava na duhovnost i stvaralaštvo u društvu. ŠtovatiGuadalupe, znači slaviti najljepši credo koji odražava srž meksičke i latinoameričke pobožnosti; to znači sintetizirati prošlost i sadašnjost u pjesmama posvećenim Carici Amerike. Skladbe odabrane za ovaj koncert objedinjuju izvanredan korpus kolonijalne glazbe skladane za proslavu Djevice Guadalupske, svečanosti koja se odvijala i u crkvi i na ulici, nadilazećiliturgijske propise spontanim ritmovima zvukova zemlje.

 

Program

  1. Ulazna procesija u crkvu

Xochipitzahuatl

(Flor menudita, a Tonantzin)

Anonimni predhispanskináhuatl skladatelj

Monstra te esseMatrem (a 4)*

Frutos del Castillo (Segovia, oko 1565. – Michoacán, 1625.)

Arhiva katedrale u Puebli

  1. Liturgijska proslava Djevice Guadalupske u crkvi

Missa Ego floscampi**

Juan Gutiérrez de Padilla (Málaga, oko 1590. – Puebla, 1664.)

Arhiva katedrale u Puebli

Introito. Salve, SanctaParens(canto llano)

Kyrie/Gloria

Gradual. O gloriosavirginum(a 4)***

Antonio de Salazar (Puebla, oko 1650. – Ciudad de México, 1715.)

Arhiva katedrale u Puebli

Alleluia. Floresapparuerunt(canto llano)

Credo

Ofertorio. Elegi, etsantificavi(canto llano)

Sanctus/ Agnus Dei

Communio. Quemterrapontussidera(a 4)***

Antonio de Salazar

Salve Regina (a 8)***

Antonio de Salazar

Arhiva katedrale u Puebli

 

 

III. Izlazak iz crkve

HueyTonantzin

Anonimni predhispanskináhuatl skladatelj

Ángeles alfacistol(a 8)****

Anonimni autor, 1718.

Arhiv bolivijske nacionalne knjižnice

Morenitacongraciaes María (a 2)****

Juan de Araujo? (Villafranca, Španjolska, 1648. – Sucre, Bolivija, 1712.)

Arhiv bolivijske nacionalne knjižnice

Silgueritosrisueños (a 3)****

RoqueJacinto de Chavarría

Arhiv bolivijske nacionalne knjižnice

Oigan las fiestas de toros(a 13)****

RoqueJacinto de Chavarría

Arhiv bolivijske nacionalne knjižnice

Transkripcija:

*Omar Morales Abril

**MartynImrie, Ivan Moody y Bruno Turner

***Bárbara PérezRuiz

****Bernardo Illari

Ansambl stare glazbe ArsLonga

Teresa de Jesús Paz Román, sopran i umjetnički voditelj

SamanthaCorrea Sama, sopran

AdalisSantiestebanSánchez, mezzosopran

YunieGainzaDesdin, alt

Rubiel Martín Soto, tenor

Leonardo BarquillaLuján, tenor

Leonardo AmadoSarría, bariton

Ahmed GómezPérez, bariton

AriannaOchoa Mesa, viola da gamba

Aaron Nabir López, violonne

Daniel Bernaza Douglas, cornetto

Maria Paula Otero, chirimia

YulmaraVegaPriel, chirimia

MariselGonzálezValdés, sacabuche

Abraham Castillo Moreno, bajón

Aland López Sanchez, arhilutnjaibarokna gitara

Lidia María TorresRosales, tiorbai barokna gitara

Gabriela MulenGómez, orgulje