U Poznanovcu proslavljen blagdan sv. Ivana Pavla II.

Blagdan sv. Ivana Pavla II. proslavljen je 26. listopada u Poznanovcu u župi Mače, a središnju misu u prvoj crkvi u Zagrebačkoj nadbiskupiji izgrađenoj u čast svetog Pape predvodio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski. Biskup Gorski u propovijedi je istaknuo tri geste koje su, kako je rekao, u Hrvatskoj neponovljive i tako snažne da ih ne bismo smjeli nikada zaboraviti. Nisu to samo geste jednog Svetog Oca koji djeluje na općoj razini Crkve, nego pravog i velikog prijatelja našeg naroda, posebno je istaknuo mons. Gorski. Prva gesta je priznanje Republike Hrvatske kao samostalne države, podsjetio je mons. Gorski, prokomentiravši da je „bez njegovog zalaganja veliko pitanje kako bi danas izgledala naša država i bismo li uopće imali svoju“. Drugi čin se dogodio 10. i 11. rujna 1994. na hipodromu. Bio je to veličanstveni susret Pape s oko milijun vjernika, četvrtina Hrvatske bila je pred Papom. On je došao u zemlju razorenu ratom, među ljude ranjene na tijelu i duši i na dva dana je oči cijeloga svijet usmjerio na nas, na Hrvatsku i ono što je najvažnije donio je nadu, istaknuo je biskup. Treći čin dogodio se u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. kada je kardinala Alojzija Stepinca uzvisio na čast oltara „i time je opravdao nevino osuđenog pravednika i pred svima nama postavio uzor koji kao vjernici trebamo nasljedovati kao orijentir u vjerničkom i ljudskom životu“. Biskup Gorski podsjetio je da je Papa tada blagoslovio kamen temeljac koji je 20 godina kasnije ugrađen u temelje crkve u Poznanovcu. „Zahvalnost Ivanu Pavlu II. dugujemo i kao svecu i kao prijatelju. Nisu to bili politički potezi, nego potezi i geste vjere i ljubavi prema Bogu i prema ljudima“, rekao je biskup. Govoreći kako je Papa u sebi nosio viziju novog vremena oslobođenog od jednoumlja i prisile, viziju nove Europe, biskup je pojasnio kako je Ivan Pavao II. naviještao novo vrijeme i poput suvremenog proroka budio nadu riječima „Ne bojte se!“ „U njemu vidimo što znači ustrajati unatoč djelovanju suprotnih sila svijeta, samo snagom vjere i pouzdanjem u Boga. Često zaboravljamo da je to prava moć, a ne ljudska sila, vjera i Božja milost koju po vjeri primamo“, rekao je biskup. „Dobro je da se zapitamo koja je naša vizija, koji je naš san. Gledamo oko sebe toliko razočaranih i malodušnih ljudi. Uvijek se čuju riječi ‘Ništa se ne može’. Ipak, treba sanjati svoj cilj i ovaj zemaljski i onaj nebeski. Imati viziju svoje obitelji, svoje domovine, svoga mjesta, svoje Crkve i snagom vjere polako ostvarivati. U ovim trenucima hrvatske malodušnosti, podvojenosti, tako su nam potrebne vizije obnovljenog društva, utemeljenog na zdravim načelima. Potrebni su nam ljudi nade koji ohrabruju, a ne stvaraju malodušje među drugima, stalno servirajući nešto negativno u javnom prostoru. Ljudi koji snagom vjere mogu prekoračiti granice onoga što zovemo moguće ili nemoguće. I sve to snagom vjere i pouzdanja u Boga, pod Božjim zakonom. Premda su nam izgledi na prvi pogled vrlo mali ili nikakvi, riječi svetog Pape odzvanjaju: ‘Ne bojte se!’ Gradite svoj život, svoje obitelji, svoju domovinu snagom vjere, a Bog će na to dati blagoslov“, ohrabrio je vjernike biskup Gorski. Govoreći o svetom Papi, biskup je rekao da je u povijesti bilo velikih papa, ali malo tko je tako snažno utjecao na povijesna zbivanja kao što je to učinio Ivan Pavao II. Bio je pravi Isusov apostol. Europi koja je zaboravila kršćanske korijene uzviknuo je „Otvorite vrata Kristu“, podsjetio je biskup. „Sveti su oni ljudi koji riječi vjere i ljubavi potvrđuju djelom, kao Ivan Pavao II., kao blaženi Alojzije Stepinac i to nisu egzotični primjeri iz davnih vremena ili dalekih krajeva, to su ljudi s kojima smo živjeli, bili smo svjedoci svetaca. Privilegij je živjeti s ljudima koji su Božji i nose u sebi silno bogatstvo vjere. Sveci žive među nama, ne samo Ivan Pavao II. nego toliki ljudi plemenita srca, snažne vjere koji bez buke medija žive životom svetih. Prepoznajemo u svojoj obitelji, narodu i blizini takve ljude. Oni su tihi i nevidljivi temelj svakog društva, neumorni molitelji, premda i sami slabi i grešni, ohrabruju druge i nose nadu. Takvi ljudi su temelj i sadašnje naše Hrvatske i naše Crkve i oni su pravo lice naše domovine. Ne crna kronika u novinama, ne crne vijesti na televiziji ili na našim portalima. Zato budimo zahvalni Bogu što živimo jedni s drugima i ne znajući da je možda drugi svet i ne znajući da čini dobra djela i da se po njemu također netko tko je daleko približava Bogu i nalazi svoje spasenje“, zaključio je mons. Gorski. (IKA)