U potrazi za molitvom sabranosti

Neke posebne pouke o molitvi, čini se, nije imala dok je bila u novicijatu u samostanu Utjelovljenja. Ne zna se ništa. Tamo nije bila u praksi meditativna molitva, nego samo usmena. A niti osobna molitva nije bila ni na koji način obavezna u samostanu. To nitko nije kontrolirao, kao što ni danas nitko ne kontrolira, nego samo ona zajednička. Osim toga, određene pouke u molitvi: Terezija se nikada ne poziva na njih, što znači da ih nije primila, inače bi se pozvala. Iz čega se vidi da je ona sama tražila taj put. Kroz literaturu, kroz knjige, samostansku knjižnicu ili možda kroz određene konferencije, propovijedi koje je slušala.

       Treba napomenuti, Terezija je obavljala molitvu meditacije prije ulaska u samostan i da to, kako veli, nije ni znala. Onda kada je navečer prije spavanja razmišljala o Muci Kristovoj, Moj život, pogl, 9, br. 4: „Ovo je bio moj način molitve: kako nisam mogla razumski razmatrati, nastojala sam si Krista predstavljati u sebi. Osjećala sam se bolje – po mom mišljenju – na onim mjestima gdje sam ga vidjela osamljenijega. Meni se činilo, budući da je bio sam i ožalošćen, da će kao potrebita osoba prihvatiti i mene. Takvih sam prostodušnosti imala puno.

       Posebno sam se jako dobro osjećala s molitvom u vrtu. Tamo sam mu bila u pratnji. Mislila sam, koliko sam mogla, na onaj znoj i tugu što ih je tamo podnio. Željela sam mu obrisati onaj tako mučan znoj, no sjećam se da se nikada nisam usudila to i učiniti, budući da su mi se predočavali moji tako teški grijesi. Bivala bih tamo s Njime koliko god su me puštale moje misli, jer je bilo puno onih koje su me uznemiravale. Puno sam godina, najveći broj večeri, radila ovako: kad bih se preporučivala Bogu da spavam, prije nego što bih usnula, uvijek sam malo razmišljala o ovom otajstvu molitve u vrtu, čak dok još nisam bila redovnica, jer mi je bilo rečeno da se dobivaju mnogi oprosti. Držim da je moja duša tim putem puno dobila zato što sam počela ponirati u molitvu a da nisam znala što je. Tako redovita navika navodila me je da to ne propuštam, kao što nisam propuštala prekrižiti se prije spavanja.“

       Njezina primarna nakana nije bila molitva meditacije nego, kako sama kaže, da dobije što više dana oprosta. To je bilo tada aktualno i bilo je to kroz dugi niz stoljeća. Kao što i sami znate, bili su neki zazivi, pa uz njih piše 300 dana oprosta, 100 dana. Kao dijete nabrajao sam neke, beskrajno, nisam znao što to znači previše, ali sam znao da nešto time dobivaš.

       U novicijatu, samoinicijativno uz pomoć različitih tekstova, vježbala se u istinskoj molitvi meditacije. Sve se više pod utjecajem devotio modrena – moderne pobožnosti i Erazma, javlja literatura koja je propagirala i poučavala nove oblike molitvene prakse. To će se ponegdje izroditi u određene deformirane pokrete kakvi su bili: alumbradosi (prosvjetljeni) i dejadosi (smireni), li će bez sumnje donijeti sa sobom puno toga korisnog i vrijednoga.     Terezija se upoznala s djelima nekih od tada utjecajnijih autora na tom području: Luis de Granada, njegovu knjižicu koju su djevojke nosile pod rukama, Terezija je u kontaktu s njom. De Osuna, Franjo Borgia, Petar Alkantarski, Garcia Jimenes de Cisneros, itd.     Ona se sama počela truditi u prvoj godini svoga redovničkog života da prakticira te nove molitvene metode. U Izvješćima ovako ona kaže: „Započela sam razmatrati o tajnama muke našega Gospodina i o vlastitim grijesima. Nikada razmišljajući o nečemu nadnaravnome. Nisam razmišljala o ničemu drugome, nego o stvorenjima i kako sve što postoji na svijetu kako kratko traje.“ To su počeci njezine meditacije. Načini na koji ona to prakticira.    Terezija ipak nije izvukla mnogo koristi od ovog načina meditacije, jer joj se činilo da poslije tolikih čitanja i pokušaja da nešto stavi u praksu, nije osjetila neki značajniji duhovni napredak kroz sve to vrijeme do zavjeta. Ona sama to kaže u Moj život, pogl. 4, br. 7: „Kada sam dolazila, onaj moj stric za kojega sam rekla da je živio na tom putu dao mi je knjigu Tercer abecedaro (Treći abecedarij), koji obrazlaže molitvu sabranosti. Budući da sam one prve godine čitala dobre knjige (jer se drugima više nisam htjela služiti, zato što sam već shvaćala štetu koje su mi bile nanijele), a ipak nisam znala kako započeti unutarnju molitvu ni kako se sabrati, jako sam joj se obradovala i odlučila slijediti onaj put svim svojim snagama.“ Vidimo zapravo, ona naglašava to da je čitala puno tih knjiga, a ipak nije znala kako započeti tu unutarnju molitvu i kako se sabrati. Koliko god su mnoge od tih knjiga baš imale za cilj pomoći u tom smislu.