U molitvi je slušanje Boga bitni element

Nastavljamo i u ovoj emisiji govoriti o savjetima sv. Terezije vezane uz molitvu prema predavanju o. Zdenka Križića.
Gledati Gospodina proizlazi kao naš odgovor jer i on nas gleda. Zato je slijedeći Terezijin zahtjev: dopustiti Gospodinu da nas gleda.
Čovjek grešnik bježi ispred lica Jahvina (Kajin), dok pravednik moli da ga Gospodin obasja licem svojim. Isus će reći da je on svjetlo svijeta, ali onaj tko čini grijeh bježi od svjetla. Dopustiti Bogu da nas gleda je naša milost, jer Božji pogled nije za nas prijetnja nego blagoslov koji nas prati u našem životu. (Izraelac ulazi u Hram da bude viđen!).
Terezija stalno naglašava da nas Isus gleda i to treba biti naša neizmjerna radost. „Kćeri, nikada vaš Zaručnik ne skida očiju sa vas. Pretrpio je tisuću ružnih stvari i prezira protiv sebe, i to nije bilo dosta da vas prestane gledati, pa zar je onda mnogo da i vi kadikad pogledate njega? (26,3).
Za Tereziju pedagogija pogleda je od iznimne važnosti. Oni koji se ne gledaju znači da se ne vole. Ako jedna strana ne svraća pogled znak je da je ljubav ishlapila ili je nikada nije niti bilo. Koji se vole oni se i gledaju, i imaju potrebu da se vide.
Terezija je, bez sumnje, svjesna da je i sam njezin poziv, kao i njezinih sestara, došao iz Isusova pogleda. Kod svakog poziva u Evanđelju se ponavlja ono: „Isus vidi“ ili „opazi“, a potom zove. One koje je „vidio“ i pozvao, s njih ne skida svoj pogled, ili kako Terezija kaže „nikada ne skida očiju s vas“.
Ona piše u knjizi „Moj život“ 13,22: „Ako je moguće zabavimo razum da gleda u Njega koji gleda u nas. Pridružimo mu se, govorimo s njim, i sjećajmo se da nismo vrijedni da budemo s njim. Tko uzima tako raditi, pa bilo to i na početku molitve, naći će veliku korist. Da, ovaj način molitve donosi mnogo koristi. Barem ih je našla moja duša“.
Dati se gledati od Isusa znači biti transparentan, ništa mu ne skrivati, živjeti u istini pred njim. Veli: „Čim Gospodin vidi da kod nas nema dvoličnosti učinit će nas bogatima. Voli da budemo s njim istiniti. Ako postupamo jednostavno i otvoreno, da ne kažemo jedno i prešutimo drugo, uvijek daje više nego što tražimo“ (37,4).
Slijedeći važan element njezine molitvene pedagogije je: odgoj za slušanje.
U molitvi je slušanje Boga bitni element bez kojeg molitva ostaje nepotpuna i manjkava. U molitvi Bog uvijek znade što ćemo ga moliti i što trebamo, ali je važno da i onaj koji moli spozna ono što to Bog traži od njega. Bez ovoga molitva neće utjecati na promjenu života. Zato je važna samoća i sabranost koje daju bolju mogućnost za slušanje.
Stoga Terezija veli: „Nastojmo biti nasamo zato da shvatimo s kime smo i što nam odgovara Gospodin na naše molitve. Zar mislite da šuti? Premda ga ne čujemo, dobro odgovara srcu kada ga molimo od srca“ (24,5). „Njegovo Veličanstvo sluša onoga tko mu govori… i bez buke riječi ga podučava“ (25,1).
Kroz molitvu raste osjećaj i uvjerenje da smo voljeni od Boga, a s tim uvjerenjem i sve veće razumijevanje Boga. Jer čovjek najbolje razumije govor ljubavi koji ne treba buku riječi.
„Nikada učitelj nije tako daleko od učenika da bi bilo potrebno vikati, nego je posve uz njega. Ovo želim da shvatite: da vam priliči da dobro molite Očenaš. Ne odvajajte se od Učitelja koji vas ga je naučio“ (24,5). „Prema tome, okupite se oko ovog dobrog Učitelja posve odlučne da naučite ono što vas uči… Pazite na riječi koje izgovaraju ona Božanska usta, zato što ćete u prvoj odmah spoznati ljubav s kojom vas ljubi, jer nije mala dobrobit i zadovoljština za učenika vidjeti da ga učitelj ljubi“ (26,10).
Slušati Boga je glavni imperativ molitve. U našoj molitvi Bog dobro razumije što ga molimo i znade bolje od nas ono što trebamo, ali je važno da i mi postanemo svjesni ono što Bog treba od nas. Bez ovoga molitva će ostati nedorečena, neće puno koristiti. U molitvi ne molimo samo mi Boga, nego i Bog moli nas. U molitvi se uvijek dobiva neka uputa ili neko poslanje.