Stojim pod križem i razmišljam o težini svojega života.  O teškoćama, ljepotama, brigama, o svim lijepim i ružnim stvarima.

Dižem pogled i gledam Isusovo izmučeno i krvavo lice. U njegovoj boli, njegovom trpljenju shvaćam njegovu ljubav prema nama.

U križu  je spasenje, u križu je zaštita i obrana u križu je život.  Da nije bilo križa ne bi bilo ni uskrsnuća i zato shvaćam da je trpljenje zapravo blagoslov. Prilika da shvatimo što zapravo želimo od života i na koju stranu želimo krenuti.  Trpimo jer drugačije u danom trenutku ne možemo, no Isus je dragovoljno trpio za nas. Trpio je da mi imamo život u vječnosti.

Teško je podnositi sve životne teškoće i kušnje i mnogo puta padamo. Često i sama imam osjećaj da sam pod križem padala i previše puta, no činjenica jest ta da svaki puta kada sam se digla bila sam jača. Tada sam shvatila smisao padova.

Isuse molim te daj mi milost vjere da u svakoj teškoći i kušnji mogu prepoznati tebe i tvoju božansku ljubav. Daj mi milost ljubavi da mogu ljubiti i svoje neprijatelje. Daj mi milost nade u bolje sutra. Znam da je sutra misterij koji je poznat samo tebi i da ti unaprijed znaš sve što me sutra čeka. Daj mi snage da te slijedim na tvome križnom putu, strpljivo noseći svoj križ.