Terezijino podrijetlo (2)

Danas nastavljamo upoznavati osobe s kojim je živjela sv. Terezija i njezine odnose prema njima.
Prema svim opisima Terezijina majka Beatrica  bila je nježna, blaga, osjećajna osoba. U isto vrijeme pokazivala je dostojanstvo i nedokućivu suzdržljivost u svom ponašanju. Beatrica je bila pismena zahvaljujući kraljici Izabeli koja je pridavala obrazovanju kulturnu važnost. Uživala je u čitanju, zapravo, odala se neumjerenom čitanju ljubavnih romana – strast koju je prenijela na mladu Tereziju. Ljubavni romani u to doba su uzbudljive priče o vitezovima i ljubavi. Psiholog bi danas mogao vidjeti u toj Beatričinoj ovisnosti put da pronađe ono što je manjkalo u njenoj vezi s mužem. Bila je vrlo pobožna u španjolskom stilu. Voljela je mnoge glasne molitve i pobožne vježbe. Primijećeno je da je veliki Ružarij koji je visio uz njenu stranu bio u neprekidnom pokretu, ali nikako nije bila privučena nasljedovanjem herojskih kreposti svetaca. Ipak njezine mnoge unutarnje patnje, tiho podnesene, morale su proizvesti u njoj jaki značaj strpljivosti i mira.
    Nema sumnje, Tereziju je učila kućanskim dužnostima njezina majka što joj je dobro poslužilo kasnije u samostanu. Isto tako je bila poučavana u posebnom hodu i držanju u stilu španjolskih gospođa. Stranac je uvijek bio zapanjen španjolskim načinom hodanja i ponašanja koji se nije mogao oponašati. Mnogo od tog stila postoji u Španjolskoj još i danas. Gospoda dobra ponašanja i iz dobrih obitelji hodali su otmjenim vojničkim načinom sa ponešto duljim koracima. Gospođe, naprotiv, poučavane su sitnim, brzim, laganim koracima pa kako je primijetio jedan putnik: “Činilo se da kližu preko poda a  da ga ne dotiču.”
    Možda će nam ovaj kratak opis podrijetla i loze Terezijine pomoći da bolje, potpunije shvatimo privlačnu osobnost velike svetice. Teško bi bilo ocijeniti njezin utjecaj na Španjolsku, na Crkvu i, uistinu na cijeli svijet.
“Bog joj je dao mudrost i veliku spoznaju dobra i zla i srce široko kao pijesak na obali morskoj.” (3 Kr 4, 29) Ovo je uvod u Misu svete Terezije u pretkoncilskom II. karmelićanskom Misalu. Ova rečenica sažimlje u svetoj Tereziji prekrasno združivanje milosti i naravi. Živjela je u vremenu kad je biblijsko shvaćanje jedinstvenosti tijela i duše u ljudskoj osobi bilo zanemareno. Evanđeoska jednostavnost se izgubila u teološkoj složenosti. Terezijin je život ipak dokazao istinu o bitnoj cjelovitosti osobe, cjelovitosti koja je svetost. Nadamo se u ovoj knjizi pokazati da je Terezija, bez sumnje mistik, bila u isto vrijeme potpuno prirodna u svim svojim odnosima s drugima. Saznajmo još neke pojedinosti iz obiteljskog života.
    Don Alonso Sanchez Cepeda imao je u prvom braku troje djece: Hernanda, Juana koji je umro mlad i Mariju. Poslije rane smrti njegove žene, oženio je svoju daljnju četrnaestogodišnju rođakinju Beatrizu de Ahumada koja mu je rodila sedam sinova i dvije kćeri. Terezija je rođena 28. ožujka l5l5. godine, treće dijete u obitelji.
Postala je smjesta ljubimica obitelji uključujući širu obitelj ujaka, tetaka, stričeva,
bratića, sestrični i kasnije nećaka i nećakinja. Nadarena prekomjerno ljepotom, pameću, ženstvenošću i milošću bila je isto tako blagoslovljena u srcu i duši. Postoji autentičan Terezijin  portret slikan kad je bila stara šezdeset godina. Taj portret je radio časni brat Ivan od Bijede, u Sevilji. Šaleći se, ali bez sumnje žalosno, primijetila je: “Bog Vam oprostio, brate Ivane, kako ste me ružnu i mutnih očiju učinili!” Suvremena svjedočanstva njezinih biografa prikazuju je srednje visine, vrlo skladne građe, s nježnim rukama i malim stopalima. Posjedovala je posebnu draž u hodanju i govoru, gledanju i bilo kojoj kretnji i pokretu koji bi učinila. Njezino lice nipošto nije bilo obično: savršeno oblikovano sa širokim glatkim čelom, debelim tamnim obrvama nježno zaobljenim nad okruglim crnim, živahnim očima koje bi zasjale kad se smijala ili zamislila kad je željela biti ozbiljna. Kad se smijala, svi su se smijali s njom. Terezijina vanjska ljepota bila je više nego pristala njezinom privlačnom karakteru, otvorenom, energičnom, plemenitom, osjetljivom za potrebe drugih, privrženom, bez i najmanjeg traga sentimentalnosti; bila je duhovita, direktna s velikom strašću za životom, da ljubi i da bude ljubljena.
    Nije čudo što je zarobljavala srca i bila sama zarobljena kad bi primila znak naklonosti. Ona priznaje da bi je čak sa sardinom mogli predobiti. Smatra kao pogrešku karaktera “što mi se činilo krepošću biti zahvalna i vezana sa svakim koji me volio”. Imala je teškoću kontrolirati neobuzdanu bujicu svojih osjećaja. Terezija to izražava svojim vlastitim riječima: “Imala sam veliku pogrešku koja je za me bila vrlo štetna da kada sam počela primjećivati da je netko dobronamjeran prema meni, i ako mi se to sviđalo, ja sam ga toliko zavoljela da nisam mogla prestati misliti o njemu (ipak, ne s namjerom da vrijeđam Boga) nego me je radovalo da ga vidim, da mislim na njega i na ono dobro što sam vidjela na njemu”.
Kako se Terezija odnosila unutar obitelji sa svakim svojim članom? Čak od djetinjstva činilo se da je ona bila “sve za sve” premda je u kasnijim rodbinskim vezama imala svoje simpatije kojih se nikada nije sramila jer je sam Krist imao svoje posebne prijatelje.