Govorimo o trećoj Terezijinoj poteškoći. Terezija će shvatit da je zapravo najveći problem – vjernost određenim molitvenim odlukama. Terezija je otkrila da je pravi problem njezine molitve: raskorak između molitve i života. Ono što spozna u molitvi ne provodi u praksu. Molitva ne utječe na život, ne mijenja život, tako da se molitva svela samo na jedno ugodno sanjarenje, malo zahvaliti Bogu, preporučiti neke stvari – i tu smo.
Kada je Terezija postala svjesna ovog zadnjeg problema, poradila je na njemu, i radeći na njemu riješila je, dosta lako, možemo reći, i prethodna dva problema. Jer, kada se osoba želi susresti u molitvi s Bogom, čuti Boga, provesti u praksu ono što od Boga čuje; nema problema i sam je Bog poučava, i mašta gubi svoju moć. Tada i nedostatak poučne literature ili osoba, nije nepremostiva zapreka. Boga je na koncu otkrila u Evanđelju u kojem je našla sve potrebno.
Jednako tako, kada se Terezija dala sa svom odgovornošću na to da poradi više na usklađivanju svoga života s molitvom, ili molitve sa životom, malo- pomalo je počela osjećati kako nasilje fantazije ili mašte gubi snagu, počinje manje smetati, ili gotovo ne smetati. Iz ovog dubokog životnog iskustva Terezija donosi svoj nauk o molitvi i pedagogiji i razvija svoju pedagogiju, odnosno svoju molitvenu praksu. Molitva je za nju put i ulazna vrata do Boga. Taj put nosi sa sobom pozitivnu i negativnu askezu, tj. ono što trebaš činiti i ono što trebaš napuštati.
Kada Terezija iznosi svoje iskustvo molitve, na molbu sestara za pomoć u njihovom molitvenom životu, prvo započinje s tim krepostima. S askezom, jer molitva to zahtijeva. Molitva je ta koja formira život. Život ne formira ni ustav, ni zakon, život ne formira niti deset zapovijedi Božjih, niti kodeks kanonskog prava, ništa. Život formira molitva koja djeluje iznutra i nameće osobi imperativ da nešto čini ili nešto ne čini, da se negdje više založi, ili nečega se odrekne.
Ona će zapravo neprestano biti u bojazni, kad čitamo Put savršenosti, neprestano je prisutna ta bojazan da se netko uvjeri da je molitelj, a ne trudi se oko kreposna života. Da se netko ne uvjeri da može biti molitelj, bez nekakvih izvarednih kreposti. Ona se boji, jer je ta laž strašno opasna laž. Baš zbog toga što može osobu zavarati na dugo, a možda i do kraja. Jer, osoba koja ne moli barem ne postavlja pitanje, vidi se lošom, ne moli se, vidi sebe. Ali ona koja se moli neće si postaviti pitanje, ona je uvjerena da je dobra, jer se moli. Onda kreposti postanu nešto na čemu se osoba ne zadržava u svome ispitu savjesti.
Krepost i molitva idu zajedno. Kako raste jedno, tako raste i drugo i obrnuto. Molitva utječe da život bude krepostan. Kreposti po sebi zahtijevaju molitvu da bi se mogle očuvati. U Zamku duše ona će se opet vratiti na tu bojazan, piše: „Ako ne steknete kreposti i ne bude vježbanja u njima, uvijek ćete ostati u molitvi patuljaste. A dao Bog da to bude samo u tome da se ne raste. Zato što i same znate da onaj koji ne raste postaje manji, jer ne smatram mogućim da bi se ljubav zadovoljila time da bude uvijek na istom.“ Znači da kreposti po sebi, po svojoj naravi imaju potrebu da rastu. Ako ne, padaju. Na koncu i voda ako ostaje dugo na jednom mjestu, ishlapi. Terezija posebno inzistira na tome da ne bi molitva završila u iluzijama, da ne bi molitva završila na razini pukog maštanja.
Zato je kod nje toliki naglasak na poniznost u Putu savršenosti. Posvećuje jako puno prostora poniznosti, koja je nužna zbog istine. Zato poniznost definira: poniznost je hod u istini. Samo ponizan čovjek može živjeti istinu. I s druge strane, Bog može komunicirati samo s osobom istine. Isus kaže da tko je od istine, sluša njegov glas. Znači, čovjek koji ne živi iskrenost i istinu ne može slušati Boga. Bog s osobom laži ne može komunicirati. A to znači da molitva bez istine nije moguća, jer onemogućuje čuti Boga. Iz tog dubokog uvjerenja imamo njezinu jaku tvrdnju: „Radije bih da jedna sestra bude bez molitve, negoli bez istine.“ Ona je uvjerena da ako osoba živi istinu, istina će je osloboditi. Doći će do Boga koji sebe definira kao istinu.