Terezijina metoda je jednostavna i ostvariva

Terezija ovako objašnjava svoj način molitve:„Ovo je bio moj način molitve: kako nisam mogla razumski razmatrati, nastojala sam si Krista predstavljati u sebi. Osjećala sam se bolje – po mojem  mišljenju – na onim mjestima gdje sam ga vidjela osamljenijega. Meni se činilo, budući da je bio sam i ožalošćen, da će kao potrebita osoba prihvatiti i mene. Takvih sam prostodušnosti imala puno. Posebno sam je jako dobro osjećala s molitvom u vrtu. Tamo sam mu bila u pratnji. Mislila sam, koliko sam mogla, na onaj znoj i tugu što je tamo podnio. Željela sam mu obrisati onaj taku mučan znoj, no sjećam se da se nikada nisam usudila to i učiniti, budući da su mi se predočavali moji tako teški grijesi. Bivala bih tamo s njime koliko god su me puštale moje misli.“ Misli, znači, ovdje više predodžba, mašta. „Jer je bilo puno onih koje su me uznemiravale. „ To će Terezija savjetovati i sestrama, kao pomoć za sabranost. Bilo Isusa u vrtu, vezana uz stup, bičevana, ponižavana, ostavljena od prijatelja, koji nosi križ, itd. Teći će sestrama u Putu savršenosti, pogl. 26, br. 7: „Prihvatite kćeri taj križ da mu pomognete. Neka vam nimalo ne bude stalo do toga što će vas Židovi pogaziti. Ne obazirite se na ono što vam budu govorili. Napravite se gluhima na prigovaranje. Spotičući se i padajući s vašim Zaručnikom ne odvajajte se od križa, niti ga ispuštajte.“ Vidimo zapravo tu scenu kako se ona razvija posve spontano. To nije nikakvo opterećivanje, jer jednostavno, što ti kaže ljubav u tom trenutku, tako se ponašaj.         Terezija se toliko unese u te scene, te se ima živi dojam da ponavlja Isusov uspon na Kalvariju, gdje je i ona živi sudionik tih stradanja, kao i u drugim evanđeoskim scenama. Ona sama govori o jednoj osobi, a to je zapravo ona (Put savršenosti, pogl. 30, br. 4-7) kako je zamišljala samu sebe pred Isusovim nogama i plakala je kao Magdalena, ni više ni manje nego kao da Ga tjelesnim očima gleda u farizejevoj kući, i vjera joj je govorila da je On zaista tamo. To je kod Terezije jedna spontanost, familijarnost, blizina u odnosu na Isusa.        Ona će naglasiti da je ovdje meditacija i rad predodžbene moći vrlo koristan, ali samo dok ražari ljubav, kako veli ona u knjizi Moj život, pogl. 22, br. 14: „Kada se misli na Krista, sjetimo se uvijek ljubavi koju nam je udijelio, tolike milosti i kako nam je veliku ljubav iskazao davši nam takav zalog da je gaji prema nema, jer ljubav budi ljubav.“         Meditacija se smije imati za cilj zadržavanje pošto-poto na nekim scenama koje su ti se svidjele, njihovim značenjima i porukama, kako su znali predlagati različiti priručnici, nego prije svega: cilj meditacije je izazvati jaču ljubav prema Gospodinu, a onda ljubav vodi sve. Sve usmjeruje u spontanosti i slobodi. Znamo, kod Ignacija naglasak je stavljen na meditaciju: Prva meditacija o tome i tome. Druga meditacija trebala je biti od onoga što ti je posebno zapelo u prvoj meditaciji. Treća od onoga što ti je posebno zapelo u porvoj i drugom meditaciji. Jednostavno to je bilo sistematsko forsiranje. Ovdje, kod Terezije, jednostavno je to spontanost. Cilj meditacije nije ići za tim što je što, pa da dođeš do zaključka. Cilj je prije svega ljubav prema Bogu. To je cilj molitve, to je cilj meditacije, a ne da se dođe do nekih otkrića. Ova Terezijina metoda, tako jednostavna i ostvariva, vodi jednom delikatnom i djelotvornom molitvenom životu, gdje su ljubav i sloboda glavna obilježja i nosivi stupovi čovjekova odnosa s Bogom. Terezija zna da molitva nije i ne smije biti forsiranje razuma i drugih duševnih moći, nego otvorenost srca i iskrena želja da se bude Božji prijatelj i Njegov suradnik u spasenju svijeta. U prvim odajama, ona će reći: „Jako je važno za svaku dušu koja se posvećuje molitvi, mnogo ili malo, da se ona ne zbije u kut i da se ne steže.“ To jest, da molitva ne bude nekakva askeza, nego molitva je susret. Ima za cilj da u svakom susretu osoba poraste u ljubavi.  Vezano uz ovu molitvu sabranosti kod sv. Terezije, uz te bitne elemente: sabrati se, uprisutniti Krista i ostati u Njegovoj nazočnosti, Terezija daje i određena sredstva za sabranost. Jer, može se dogoditi da živi susret s Kristom ne uspije biti za vrijeme cijele molitve zbog naše rastresenosti, suhoće ili tjelesne slabosti. Ona nudi određene savjete kako ponovno pokušati uspostaviti odnos s Kristom i pripraviti se za susret. U Od. VI, pogl. 7, br. 9, kaže: „Kad u volji nije zapaljena vatra koja je spomenuta, niti se osjeća Božja prisutnost, potrebno je da je potražimo jer to hoće Njegovo Veličanstvo onako kako je to učinila Zaručnica u pjesmi nad pjesmama.“ Kako je potražila, ona iz vlastitog iskustva nudi neke koriste upute.