Terezijin pothvat 2

Pod vodstvom sv. Terezije započinje novi pothvat – osnutak novog Karmela u kojem će se nastojati savršenije živjeti i slaviti Boga. Malo – pomalo svetica je napredovala u svom planu. Njen brat Lorenzo poslao joj je veću svotu novaca. Na ime svoje sestre Juane, udate za don Juana de Ovalle, kupila je malu kući i dala je urediti. No čim se to saznalo, u čitavoj Avili izbilo je negodovanje. Kao ogorčeni protivnici svih novosti, Aviljani su smatrali da njihov grad i bez toga ima dovoljno samostana. Uzbudili su se i u samostanu «Utjelovljenja» i čak se govorilo o tome da se Terezija zatvori. Svetica je bila uvjerena da njen smioni plan odgovara volji Božjoj, te je sve progone podnosila s vedrom ravnodušnošću i strpljenjem.
    Vjerojatno s namjerom da duhovima dadne vremena za smirivanje, provincijal Reda naredi svetici da ode u Toledo. Najveća dama Španjolske, dona Luisa de la Cerda, iz kuće vojvode od Medine Coeli, čiji je muž, don Arias Pardo, bio upravo umro, tražila je duhovnu pomoć slavne karmelićanke.
Tako je Teresa de Ahumada došla u kneževsku palaču u Toledo, gdje je trebala provesti pola godine. Dona Luisa osjeti veliku naklonost prema njoj, a karmelićanka joj njome uzvrati; tako se ubrzo neutješna bol udovičina pretvori u predanost Bogu. Svetica priča kako je raskoš te velike kuće za nju bio križ, a ispunjavalo ju je strahom što je toliko maze; no s druge strane, boravak u Toledu donio je bogate plodove njenom djelu. Dok je boravila u done Luise posjeti je jedna druga karmelićanka kojoj je reforma reda prirasla srcu. To je bila časna Marija od Isusa, koja je bosa hodočastila u Rim kako bi postigla dozvolu da se stroga pravila reda ponovno uvedu u svom prvobitnom obliku. Taj susret imao je odlučujuće značenje za životnu zadaću svete Terezije. U tom je susretu po prvi put spoznala kako se staro pravilo uvelike razlikuje od onoga što se tada upotrebljavalo: spoznala je, na primjer, da staro pravilo propisuje sveto siromaštvo, što znači da samostani nisu smjeli imati prihoda.
    Smjesta je odlučila da svoju kuću uzdržava milostinjom, bez prihoda. Njen se plan sudario s istim otporom protiv kojega su se tri stoljeća ranije borili sveti Franjo Asiški i sveta Klara. Ne jednom bila je gotovo spremna da popusti pred argumentima učenih teologa koji su je htjeli uvjeriti u ludost njezina plana. No čim bi pomislila na raspetog Krista, molila je sa suzama da smije biti jednako siromašna kao što je on bio na zemlji. Kad je konačno Petar Alkantarski, „veliki ljubitelj svetog siromaštva“, došao u Toledo, podržao ju je u potpunosti u njenom naumu.
    U lipnju je konačno dobila dopuštenje od svog ispovjednika da se vrati u Avilu. Uoči njenog dolaska primila je doňa Guimar iz Rima dugo očekivanu povelju, kojom se novi samostan stavlja pod izravnu jurisdikciju biskupa (a ne provincijala reda). U potpunoj tišini i tajnosti posvećena je i otvorena 24. kolovoza 1562. nova kuća. „San Jose de Avila“. Ni nadstojnica „Utjelovljanja“, ni provincijal reda nisu znali da je Teresa de Ahumada – koja je po prvi put primila novo ime: Terezija od Isusa – na svoju ruku obukla dvije sirote bez sredstava kao prve sestre nove zajednice. Bila su prisutna tri redovnika: franjevac Petar Alkantarski, dominikanac pater Ibaňez te isusovački pater Balthasar. Majka Terezija piše da je prisutnost Presvetoga u njenoj maloj kući dala predosjećaj vječnoga blaženstva.
U slijedećim ćemo emisijama predstaviti kratke biografije njenih prvih kćeri u samostanu Sv. Josipa u Avili.