TAMA GETSEMANIJA


Krvavi znoj
izdaja, samoća
paklene aveti
već se prikradaju,
mjesec i zvijezde
za oblak se sakriše
poljubac Judin
da ne gledaju.

Sve je mirno
u tamnoj noći,
kad čovjek ubija
svojega Boga,
prostrti po travi
zaspali učenici
ne mare za
Učitelja svoga.

Dopiru poklici
razuzdane rulje,
koju predvodi
apostol Juda,
prilazi Kristu
ljubeći mu obraz,
sav svemir zadrhta
od paklena čuda.

Ti si ga Isuse
pogledao nježno,
ljubavlju oca vječnoga,
i začu se jecaj
sa Tvojih usana,
zar poljupcem
izdaješ sina čovječjega.

Udarci, hule,
pljuske i psovke,
žalosni svjedoci
te tamne noći,
a izdajnik Juda,
bez mira i nade
presudi sebi,
ne htje Tebi doći.