U središtu razmišljanja i djelovanja treba biti briga o tome kako očuvati obitelji

 Oko 120 svećenika okupilo se u srijedu 24. rujna u marijanskom svetištu Vepric na Studijskom danu svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije. Tema ovogodišnjega Studijskog dana bila je “Pastoralni izazovi obitelji u kontekstu evangelizacije: očekivanja i potrebe”. Susret je započeo koncelebriranim euharistijskim slavljem koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

Nadbiskup je u homiliji govorio o svećeničkom pozivu u kontekstu obiteljskoga pastorala. Rekao je da, kao što je Isus na početku poslao dvanaestoricu da nose radosnu vijest u svaku kuću i u svaku obitelj, tako i danas šalje svoje svećenike. No, prvi apostoli nisu imali župne kuće ni pastoralne centre već samo bogatstvo Božje riječi s kojom su išli među ljude, među obitelji. “Svjetlo Božje riječi motiviralo ih je da idu dalje, usprkos svim poteškoćama. Motivira li nas danas? Što je nama potrebno da se pokrenemo i da iziđemo iz vlastitih kuća, vlastite sigurnosti i krenemo ususret bližnjima, obitelji? Jesmo li postali siromasi pored tolikog bogatstva riječi Božje?”, upitao je nadbiskup okupljene svećenike i rekao kako Njegova riječ treba zaživjeti u njihovim srcima zbog ljudi koji su im povjereni, ali i da bi mogli ostvariti svoj život i poslanje. Istaknuo je kako je potrebno da svijetle iznutra jer samo tako mogu Svjetlo života donositi bližnjima.

Trenutačnu situaciju obitelji nadbiskup je prikazao kroz prispodobu o dobrom Samarijancu koji iz Jeruzalema, grada na gori, silazi u Jerihon i nailazi na razbojnike. “To je slika obitelji koja ide nizbrdo, stranputicom i raspada se. Ovo vrijeme se okomilo na obitelj, želi je uništiti, i to tako da joj je ohladilo vjeru, da joj je razbijeno zajedništvo, ugrožena vjernost i otvorenost daru života. Obitelj je dotučena. Svećenik i levit iz prispodobe danas su sociolog ili psiholog koji prolaze pokraj obitelji i ne osvrćući se, ili promatraju obitelj i zaključuju da joj nema spasa i da je bolje da izumre jer samo ograničava slobodu pojedinca. Trebamo se zapitati jesmo li mi danas Samarijanac koji toj obitelji povija rane i plaća za nju, ili se možemo svrstati u ovu prvu skupinu. Bi li samo održali dobru propovijed i vikali na tu obitelj kako je mogla dopustiti da dođe do toga gdje je danas? Obitelj je središte i izvor društva, a mi smo je ostavili na periferije i ne dopiremo do nje”, rekao je nadbiskup i upozorio da svećenici ne smiju samo provoditi svoje pastoralne šablone i iz svojih ureda prosuđivati obitelji već biti s njima, upoznati ih i s njima živjeti svoje poslanje. Istaknuo je da se ne smije pastoralna briga o obitelji i braku svoditi samo na pitanje smije li se rastavljenima dati pričest ili ne, već da u središtu razmišljanja i djelovanja treba biti briga o tome kako očuvati obitelji i donijeti im bogatstvo Božje riječi.

Po završetku euharistijskoga slavlja, uslijedio je radni dio programa koji je započeo predavanjem prof. dr. fra Stipe Nimca o temi “Pastoralni model za naše vrijeme”. Potom je prof. Miranda Banovac, kroz svjedočanstvo vlastite obitelji i rada u župi, govorila o temi “Što obitelj očekuje od svećenika i župne zajednice?”, a mr. Maja Jakšić održala je predavanje “Kako se nositi sa stresnim situacijama?”. Na kraju, nazočnima se obratio generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović koji je predstavio aktualnosti u Nadbiskupiji, a zaključne misli i poticaje uputio je i nadbiskup Barišić koji je pozvao okupljene na molitvu za III. izvanrednu biskupsku sinodu na kojoj će se raspravljati upravo o temi “Pastoralni izazovi obitelji u kontekstu evangelizacije”. (ika / gk)

U marijanskome svetištu Vepric u srijedu 22. rujna održan je studijski dan svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije. Susret je započeo euharistijskim slavljem kojim je u kapeli Milosrdnog Isusa predsjedao splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

U homiliji je nadbiskup zaokružio svoju misao čitanjima dana – o uzvišenosti, jednostavnosti, ali i hitnosti prenošenja Božje riječi u današnjem društvenom okolišu. Izvrsnost svećeničke službe ovisi upravo o autentičnom i neokrnjenom služenju, pastoralnoj zauzetosti koja ne poznaje granice ljudskim mjerilima određene – granice pastoralne zbilje gotovo nas određuju, uvjetuju da svoje poslanje proširimo do kraja našega horizonta, do naših krajnjih granica. Ovisno o sposobnostima, datom trenutku i određenim ciljevima, svaki od nas svećenika ima vlastiti zadani cilj u prenošenju Radosne vijesti, oslobađajući se suvišnih, nepotrebnih i ograničavajućih stvari, istaknuo je nadbiskup.

Po završetku euharistijskoga slavlja na kojemu je sudjelovalo oko 120 svećenika, a nakon kratke stanke uslijedilo je u velikoj dvorani svetišta predavanje na temu “Kršćanstvo pred izazovima novog ateizma” prof. dr. Tončija Matulića, svećenika Hvarske biskupije, izvanrednog profesora i v.d. pročelnika katedre moralnog bogoslovlja KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.

Dr. Matulić je iznio panoramski pregled fenomena poznatog po nazivom “novi ateizam”, koji se počeo pojavljivati krajem 90-ih, a svoj zavidan, pomalo galopirajući razvoj doživljava tijekom proteklog desetljeća. Tako je širokom lepezom autora, mahom filozofa različitih ateističkih provenijencija, dr. Matulić istaknuo odrednice i glavne motive stvaranja pojedinih takozvanih “ateističkih manifesta”. Zanimljiva je činjenica kako današnja generacija ljudi različitih dobnih skupina ima izraženu potrebu čitanja takve literature koja, malo-pomalo, uzima maha u slojevitim društvenim grupacijama, čineći ne samo ponuđeno štivo popularnim, u smislu informiranja čitateljstva, nego formira, odnosno stvara mnijenje koje je dostupno sada već cijelim generacijama.

Kakvu ulogu u svemu ovome zauzima kršćanstvo, odnosno Crkva, njezini pastiri, vjernici i svi koji osjećaju za Crkvu, pokušao je prof. Matulić tematizirati i potaknuti na dodatna razmišljanja, stavove, ali i konkretne pothvate u pastoralnoj zauzetosti svećenika, odnosno svih pastoralnih djelatnika.

Nakon rasprave na spomenutu temu uslijedilo je drugo predavanje koje je održao Ivica Ursić koji je iznio vlastitu, sustavno razrađenu, sliku o vjerniku u današnjem relativističkom društvu. Ursić je izražajno i dojmljivo predočio na kojoj se vjetrometini vjernici danas nalaze te kakvim su kušnjama i dvojbama izloženi. Vjernici, osim što su u ponekim životnim situacijama vrlo zbunjeni, osobito kada je riječ o vjerskih prilikama, često prikazanima tendencioznim prikazom medija, ne znaju katkad u pravo vrijeme i na pravi način prosuditi. Potrebno im je vodstvo u liku njihova svećenika u župi, koji će ih jasno, bez dvoznačnica i autentično, vlastitim životom osvjedočeno hrabriti i voditi.

Na završetku je prigodnu riječ uputio nadbiskup Barišić, dajući svoj osvrt i razmišljanje na aktualnu temu. Ujedno je najavio kako bi ova pastoralna godina trebala osobiti naglasak staviti na rad u pastoralu mladih. (ika / gk)