Staro uminu, novo, gle nasta!


Praskozorje, danja se svijetlost lijeno razvlači kroz tamu noći, no tu je i kroz nekoliko sati potpuno će pokoriti tamu  i donijeti novi dan. Dan koji će zasjeniti sve ono što je bilo jučer i donijeti nam nove mogućnosti , nove obaveze, nove križeve, nova nadanja, nove trenutke koji će vječno biti zapisani u knjizi našega postanka.


I dok još onako sneni ustajemo, pitam se, da li dovoljno pažnje posvećujemo odluci danas ću nastojati raditi za Boga i ljude oko sebe. Sve ono što je bilo jučer nestaje, topi se u zaboravu, ali svaki novi trenutak u naše živote unosi i nove mogućnosti. Mogućnosti koje šire naše horizonte i shvaćanja.
Križ, trpljenje i smrt Velikoga petka, topi se, nestaje u slavi Uskrsnoga jutra, no da nije bilo križa ne bi bilo ni uskrsnuća. Isus nas je otkupio i s nama je u sve dane do svršetka svijeta, samo moramo željeti biti njegovi.


Svaki naš grijeh nestaje u snazi Božjeg milosrđa. Svako novo jutro donosi nam priliku za nove početke. Živimo danas tako da nadmašimo jučer i da postavimo kvalitetne temelje za sutra. Ne plašimo se pritom ne shvaćanja, trpljenja, osjećaja samoće i odbačenosti, to će sve nestati u praskozorje nekog novog dana. Ljubimo istinu i pravednost jer time ljubimo Isusa.