Središnje ekumensko slavlje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana u Zagrebačkoj nadbiskupiji

Središnje ekumensko molitveno slavlje za Zagreb i Zagrebačku nadbiskupiju održano je 23. siječnja u crkvi Svetog Marka Križevčanina. Na njemu je preko svojih predstavnika sudjelovalo šest kršćanskih Crkava koje djeluju na području grada Zagreba: katolička, srpska pravoslavna, makedonska pravoslavna, evangelička (luteranska), reformirana kršćanska kalvinska i baptistička. Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana 2021. godine održava se od 18. do 25. siječnja pod biblijskim geslom: „Ostanite u mojoj ljubavi i donosit ćete mnogo roda“ (usp. Iv 15, 5 – 9). Nad tim geslom razmatrao je i mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, kao predstavnik Katoličke Crkve. „Isus, trs, neprestano daruje život cijelomu biću. U sebi imamo snagu koja je prije nas i koja nas nadilazi, Božju snagu, dar njegova Duha. Po njemu ostajemo u Onome tko nam govori da smo pozvani biti dio berbe, plodovi koji imaju okus Božjih darova: ljubavi, hrabrosti i slobode. To donosi obilat rod i u tome vidimo što je temelj nastojanja oko jedinstva kršćana. Ima puno pokušaja, inicijativa, osmišljavanja programa. Svi su oni nedorečeni i bez ploda, ako ne ostanemo u Kristovoj ljubavi”, kazao je u uvodu biskup Šaško te okupljene pozvao na molitvu. „Nije potrebno ništa pronalaziti, ništa stvarati, samo biti u onome što nam je dano, u Onome koji nam se darovao, da bismo i sami bili darom. Onako kako molimo – ‘Učinio nas Duh Sveti vječnim darom za tebe’ – mi u središnjoj euharistijskoj molitvi u Katoličkoj Crkvi. I valja ponoviti: sva naša nerazumijevanja, sumnje, razilaženja plod su odlaženja. Večeras ispovijedamo, braćo i sestre, da smo spremni ostati spominjući se Isusova pitanja učenicima: ‘Kanite li i vi otići?’ I molbe učenika u Emausu: ‘Ostani s nama!’ A naš je odgovor: ‘Gospodine, komu da idemo?’ I radost dok ga slušamo kako govorit: ‘Ja sam s vama, u sve dane’”, zaključio je mons. Šaško. Predstavnik Srpske pravoslavne crkve o. Mihajlo Žikić, jerej Mitropolije zagrebačko-ljubljanske poručio je da smo bez obzira na naše razlike, padove, odlaske i lutanja, i dalje spremni služiti Gospodinu. „Geslo našeg okupljanja je da život jedne loze ovisi o sokovima trsa. Te sokove ostvarit ćemo ako smo spremni otvoriti naša srca, pustiti Gospodina da u nama djeluje. Ako svi uspijemo pustiti da se Gospodin po nama proslavi, vidjet ćemo kako sve druge loze oko nas cvjetaju, listaju i donose dobar plod. Gospodin nam je rekao da ćemo u kraljevstvu nebeskom svi sijati kao zvijezde, iako različitog svjetla, svi ćemo hvaliti i slaviti Gospodina”, rekao je jerej Mitropolije zagrebačko-ljubljanske. Makedonsku pravoslavnu crkvu predstavljao je o. Kirko Velinski, protojerej. „Kao predstavnici kršćanskih Crkava danas smo se okupili moliti za jedinstvo kršćana. Molio bih i svakoga od vas pojedinačno da na tom putu da svoj doprinos – da budemo svjetlo Kristovo kojim drugima osvjetljavamo put i da budemo dobar primjer na tom putu”, kazao je. Biskup Branko Berić uime Evangeličke (luteranske) crkve u Republici Hrvatskoj rekao je da kršćane koji pripadaju crkvama i tradicijama koje međusobno nisu u potpunome zajedništvu, često obeshrabruje nedostatak napretka prema vidljivom jedinstvu. „Doista, neki su se odrekli svake nade i ovo jedinstvo vide kao nedostižan ideal. Drugi, čak ne vide jedinstvo kao nužni dio kršćanske vjere. Dok se molimo za dar vidljivoga jedinstva, učinimo to nepokolebljivom vjerom, čvrstim strpljenjem i nadom punom očekivanja uzdajući se u Božju providnost. Jedinstvo je Gospodinova molitva za Crkvu i On nas prati na tom putu. Nećemo se izgubiti”, poručio je biskup Berić. Predstavnik Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Republici Hrvatskoj biskup Peter Sen u nagovoru se referirao na potres koji je sve oko nas uzrmao te je okupljene upitao jesu li u svojoj duši isto prodrhtali. „Imamo li bogobojaznost da bismo uistinu živjeli onim putem, za koji svi vjerujemo kada Isus kaže da je Put, Istina i Život. Istina nije tvoja ili moja, jedina je istina Božja. Nema pravednosti od čovjeka nego opravdanosti od Boga koja nastaje tako da prihvatimo njegovu žrtvu u pokajanju. Time dobivamo najveći dar- vječni život, koji možemo živjeti već sada i ovdje. U velikoj različitosti grana na istome trsu, zaboravljamo bitno: čovjek može djelovati, ali samo Bog daje rast. Rastimo u onome što je Isus sam – rastimo u Njegovoj milosti”, rekao je biskup Sen. Predsjednik Saveza baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj pastor Ivica Horvat razmišljajući Isusovim riječima „Ostanite u mojoj ljubavi”, rekao je kako nam treba Kristov pogled na čovjeka. „Krist bi htio da pogledamo jedni druge njegovim pogledom iako postoje razlike među nama. Ako smo u Kristovoj ljubavi, on će nas u tome i osnažiti. Osnažit će nas da prepoznajemo ljepotu u svim ljudima, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest. Kristov pogled uvijek nas vuče u zagrljaj”, naglasio je. Nakon nagovora svih šest predmolitelja u tišini oblikovali su krug oko upaljene uskrsne svijeće koja je u središtu tog kruga. Nakon nekoliko trenutaka tišine, svi predmolitelji istovremeno su načinili korake prema svijeći u središtu te zastali. Ponovno nakon kratke šutnje i zaustavljanja nastavili su hodati prema upaljenoj svijeći i došavši do nje zapalili su na njoj svoje svijeće koje su nosili u rukama, molili u šutnji, a potom su svjetlo sa uskrsne svijeće podijelili s okupljenim vjernicima. Za razliku od prošle godine i prethodnih godina, zbog aktualnih epidemioloških mjera, kršćanske Crkve u Zagrebu su, u uzajamnoj koordinaciji, odlučile da ove godine povodom Molitvene osmine neće pozivati svoje vjernike na masovnija okupljanja i da će se ove godine umjesto tradicionalnih četiriju postaja održati samo jedno središnje ekumensko slavlje, uz dosljedno poštivanje propisanih mjera i ograničeni broj sudionika. Cilj i svrha Molitvene osmine za jedinstvo kršćana jest da svi kršćani, koji pripadaju različitim Crkvama, u vremenskom intervalu od osam dana, mole za jedinstvo kršćana, nadahnjujući se istim biblijskim sadržajem i istim tematskim razmatranjima, u skladu s Isusovom molitvom i željom za jedinstvom njegovih učenika, željom koju je on izrazio na mnogim mjestima u evanđeljima, a osobito naglašeno, pa i dramatično, na svojoj posljednjoj večeri. (IKA)