Sredina u kojoj je odrastala sv. Terezija Avilska

Razmišljanje časnih sestara Kermeličanki iz Karmela u Mariji Bistrici:

Kako što smo u prošlom članku najavili, nastavljamo s upoznavanjem života i djela sv. Terezije Avilske, tako značajne svetice za Karmelski red. Da bi vam što bolje dočarali sredinu, podrijetlo sv. Terezije služit ćemo se u početku dvjema knjigama od Norah Melija: Terezija i prijateljstvo i knjigom Nore von Wydenbruck: «Mudrost Terezije Velike».

U Španjolskoj, Avila je bila kroz stoljeća poznata kao grad kabalarosa tj. vitezova ili kavalira. Također je opisan kao grad “svetaca i pjesnika”, tj. svetaca i utvrda. Posljednje (utvrde) su sigurno više očevidne, a sveci, naravno, manje. Oni ukratko sažimlju njegov karakter: utvrđen, plemenit, svet. Dvije velike pokretačke sile, čini se, da su bile Bog i plemenito ratovanje. Iz tog prirodnog, izvanrednog položaja moglo se zapovijedati planinskom predjelu Gredosa do visokih planina Kastilje.

U razdoblju invazije Maura (l7l4) do ponovnog osvajanja pod katoličkim kraljem Ferdinandom i Izabelom u petnaestom stoljeću Avila je bila sedam puta osvojena od Maura i sedam puta ponovo ju je zadobila natrag Kastilja. To je više ili manje bilo uređeno kad je kralj Alfonzo VI. stekao Toledo l485. godine. Njegova kći Izabela se zanimala za utvrde obližnjeg grada Avile. Ona je uposlila najbolje inženjere, majstore-stručnjake geometrije, klesare i druge umjetničke obrtnike da sagrade predivne i još uvijek neosvojive avilske zidove koji će isticati Avilu čak i danas.

Dvije tisuće radnika dovršilo je te dojmljive zidove za devet godina. Utjecajni ljudi iz susjednih provincija nagrnuli su u grad i pučanstvo je bilo grubo podijeljeno na kršćane, Maure i Židove. Kroz 3OO godina ljudi Avile činilo se da su napredovali u međuigrama političkih pobuna i svađama. Pred kojih šezdeset godina prije Terezijinog rođenja Avila je bila kao i ostala Kastilja u vrlo nesigurnom stanju. U to doba Kralj Henrik IV, slabouman, nemaran, degenerik u tijelu i duši, doveo je Kastilju do najnižih dubina. Političke spletke i financijska nesposobnost doveli su do katastrofe. On je dopustio da se novac kuje bilo gdje i da to čini bilo tko. Kroz tri godine povećalo se pet službenih kovnica na sto i pedeset, ne uzevši u obzir mnogo više onih koje su ilegalno postojale.

Zastrašujuća zbrka vladala je u svakom zvanju u životu. Pravda je bila prepuštena na milost i nemilost moćnih. Nečudoređe je prijetilo domovima, samostanima, ne samo prijetilo, nego ih i svladalo. Istina, neki vitezovi su se borili do održe upaljenu vatru viteštva i plemstva, ali je borba imala malo učinka. Kaže se da najtamniji čas dolazi prije zore. Kad je Izabela postala kraljica l474. godine, novim sjajem je bila doskora osvijetljena cijela Španjolska.

Izabela je bila istaknuta žena, nadarena u tijelu, duhu i duši. Sa svojim mužem Ferdinandom Aragoncem ona je počela unositi mir i red u Španjolskoj. Ponovno osvajanje (učinivši Španjolsku potpuno katoličkom) mada unakaženo okrutnostima inkvizicije i pohlepom nekih neustrašivih osvajača nastala je renesansa, doba velike slave kad je viteštvo, svetost, umjetnost i književnost obilno cvjetalo. Godine l492. Kolumbo je otkrio Ameriku i konačnu pobjedu nad Maurima izvojevali su katolički kraljevi u Granadi. Manje od dvadeset godina kasnije Terezija je rođena upivši gorljivost, odvažnost i nezasitnu radoznalost svoga doba.

Biografi, kojih ima na nekoliko jezika preko tri stotine, obično su ulagali sve napore da dokažu čisto kastiljansko plemstvo njezinih pređa nepomiješano s maurskom ili židovskom krvlju. Istina, mnogo njezinih predaka bilo je povezano s velikim obiteljima u zemlji. Ali jedan zanimljiv podatak o njenom podtrijetlu bio je sve do nedavno, svjesno ili nesvjesno, ispušten. Njezin je djed bio Živov, i obratio se na kršćanstvo. Onda se odmetnuo i opet obratio. Bio je veoma utjecajan trgovac, ne samo u Toledu nego i u mnogim gradovima. Muzer, pisac l499.g. u djelu “Viaje por Espana” rekao je o ljudima iz Toleda da su bili  “puni prirodne uljudnosti, slatki i ugodni u razgovoru, žene velike ljepote, čistoće i pristojnosti.  

U tom velikom gradu bilo je jakih liberalnih trgovaca i ljudi gorljivih u svojoj vjeri. U samoj katedrali bilo je više od pet stotine klerika”. Alocer je komentirao u “Historia” da su ljudi toliko pobožni da se čini da neprestano traje Veliki tjedan. Sančez je najvještije uspijevao sa poslovima svile, a onda se specijalizirao u nekretninama i u crkvenim poslovima. Bio je poznat kao mudar, dinamičan, velikodušan, iskren i dobroćudan karakter. Bez sumnje je taj njegov duh Terezija naslijedila.