Sprovodni obredi i misa zadušnica za preč. Lukinovića

Zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, u euharistijskom zajedništvu s oko 70 svećenika Zagrebačke nadbiskupije te Požeške i Varaždinske biskupije, predvodio je u utorak 11. rujna 2018. godine sprovodnu misu za preč. Andriju Lukinovića, svećenika Zagrebačke nadbiskupije preminulog u 74. godini života i 49. godini svećeništva. Homiliju u rodnoj župnoj crkvi Duha Svetoga u Gornjim Bogićevcima izrekao je biskup Gorski, koji je na početku prenio pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i požeškog biskupa mons. Antuna Škvorčevića. Svaka nas smrt potrese, osobito iznenadna smrt drage i dobre osobe. Svojom blizinom izražavamo solidarnost s onima koji tuguju, ali naše ljudske riječi nemaju snagu utjehe. Utjehu nam pruža vjera – kazao je biskup Gorski te nastavio: Na našem putovanju u vječnu domovinu, Bog za svakoga od nas ima njegov put, i premda su nam putovi tako različiti, na kraju svi vode do jedne osobe – Boga, Oca svih ljudi. Govoreći o životu pokojnog preč. Lukinovića, Biskup je istaknuo kako je bio miran i tih čovjek. Živio je skromno, nastavio je, nije stjecao materijalna dobra, već znanje, kako bi mogao otkrivati povijesnu istinu. Zagrebačku Crkvu zadužio je svojim sustavnim radom, otkrivajući u arhivskim zapisima događaje koji su nas formirali. Povijesni spisi u njegovim su rukama dobivali novi život. Svojim postupcima i odlukama uvijek je djelovao iskreno svećenički – rekao je biskup Gorski te na kraju prigodne homilije u ime Zagrebačke nadbiskupije zahvalio Bogu za njegov svećenički život i rad, za sav doprinos Crkvi zagrebačkoj te za vjerno svećeničko služenje. Sažalnicu požeškoga biskupa mons. Antuna Škvorčevića pročitao je generalni vikar Požeške biskupije vlč. Josip Krpeljević, dok su prigodne govore u ime Arhiva Zagrebačke nadbiskupije uputili župnik Župe sv. Marka u Zagrebu vlč. Vladimir Magić te u ime generacije dekan Ozaljsko-lipničkog dekanata preč. Josip Jakovčić. Vlč. Magić istaknuo je pokojnikovu golemu marljivost zahvaljujući kojoj su svjetlo dana ugledali mnogi dokumenti. Podsjetio je na samo dio onoga što je preč. Lukinović tijekom svog znanstveno-istraživačkog djelovanja otkrio, napisao, objavio i predstavio, ali i sva ona značajna imena s kojima je godinama surađivao i dijelio istu želju: kako baciti više svjetla na našu prošlost te kako je na najbolji način predstaviti našim istraživačima. Razotkrivao si istinu, tražio si istinu pa se nadamo da će ti Bog, koji je sama Istina, biti najveća nagrada – zaključio je vlč. Magić. Govoreći u ime generacije, preč. Jakovčić prisjetio se njihova prvog susreta 1959. godine u Dječačkom sjemeništu na Šalati, kao i njihova posljednjeg susreta prije svega tri mjeseca. Kroz te duge godine našega života, susretali smo se i posjećivali cijelo vrijeme. Rado smo razgovarali, cijenio sam uvijek tvoje mišljenje – kazao je preč. Jakovčić te iz pokojnikova bogatog i plodonosnog svećeničkog života izdvojio dva postignuća: knjigu o svećeniku Vilimu Cecelji koju je napisao, kao i izdavanje knjige o njihovoj generaciji na Šalati, koja je i danas jedinstveni dokument života u Sjemeništu ali i poslije njega. Po završetku sprovodne mise, tijelo preč. Lukinovića pokopano je na mjesnom groblju u Gornjim Bogićevcima. Preč. Andrija Lukinović, svećenik Zagrebačke nadbiskupije i dugogodišnji čuvar Valvazorove zbirke, preminuo je u 74. godini života i 49. godini svećeništva u petak, 7. rujna 2018. godine. Rođen je 15. rujna 1944. u Gornjim Bogićevicima od oca Josipa i majke Janje rođ. Sorić. Osnovnu je školu pohađao u Gornjim Bogićevcima i Okučanima nakon čega odlazi u Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika u Zagrebu gdje je maturirao 1963. godine. Iste godine upisuje Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Nakon bogoslovnog fakulteta završio je i studij arhivistike na Filozofskom fakultetu u Zadru. Za đakona je zaređen u ožujku 1969. godine, a 16. studenoga iste godine zaređen je za svećenika po rukama zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića. Kao svećenik službovao je u župama Mačkovac, Slavonska Požega, Skenderovci i Stražeman. Od rujna 1976. do siječnja 1977. godine obnaša službu arhiviste Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu, a od 1. veljače 1977. do 2010. godine obnaša službu kaptolskog arhiviste pri Državnom arhivu Republike Hrvatske. Prebendarom Prvostolne crkve zagrebačke imenovan je 28. kolovoza 2009. godine i tu službu vrši do 2018. godine. Do svoje smrti vrši službu misnika i ispovjednika u zagrebačkoj katedrali. (Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije)