S Isusom uz križ


Isuse, razmišljam što sve ti želim reći, danas kada počinje se tvoja muka za me podnesena. Razmišljam o tvome trpljenju i tvojoj muci.
Prečesto imam osjećaj da sama zabijam i previše čavala u tvoje ruke i noge, a opet koliko puta bi se htjela zavući u tvoje rane da tamo pronađem mir i utjehu. Osudila sam te svojim grijesima,a opet ti si mi dao milost ispovjedi koja me uvijek vrača pod okrilje tvoje milosti, koja mojoj duši vrača onaj iskonski mir koji je primila na krštenju.

Isuse, tvoja me ljubav grije svaki puta kada padnem pod teretom svoga križa, pogled na tvoje izranjano  tijelo koje visi na križu daje mi snage da se dignem i da nastavim dalje. Znaš koliko je teško biti i ostati čovjek, čovjek koji svim bičem želi slijediti tebe.

Svakoga dana daješ mi sve što mi je potrebno. Koliko to cijenim? Bojim se premalo. I dok gledam van, prirodu koja se budi nakon zimskoga sna, dok gledam sunce koje je rastjeralo kišne oblake, shvaćam veličinu Tvoje ljubavi. Sve je to stvoreno iz Božje ljubavi prema ljudima.

I dok ptice veselo cvrkuću, pjevajući ti najljepšu pjesmu zahvalnicu, ja ograničena svojim ljudskim razumom samo prigovaram misleći da mogu bolje i više od onoga što mi je dano. Shvaćam tu sam sa kvalitetama i kvantitetama koje si mi dao. Tu sam, sada u ovome trenutku da širim tvoju ljubav.

Oprosti mi Bože na mojim slabostima, propustima, daj mi snage da mogu ostaviti sve zemaljsko i da uvijek i u svakome trenutku Ti jedini budeš na prvome mjestu. Daj mi snage da se vinem u visine iznad prosječnosti iako to nosi bol.  Da cijeli svoj život podarim tebi. Daj da trpljenje uvijek prihvaćam kao tvoj blagoslov za moje uskrsnuće kao i uskrsnuće meni dragih osoba.

Spremno si prihvatio križ jer si znao da je on početak uskrsnuća, početak vječnosti. Daj mi snagu vjere da u teškim trenucima ne mislim na križ već na blagoslov koji mi taj križ nosi. Isuse čuvaj me do našeg susreta u vječnosti.