Razgovor s Bogom – Molitva po nauci sv. Terezije Avilske

1.    MOLITVA MIRA – Ono do čega ste do sada došli, početak je još većih stvari. To je kao sa suncem: ne vidimo zrake, ali osjećamo toplinu. Jako je ohrabrujuće da vam molitva nije više prevelik napor, da se lako možete sabrati, da doživljavate utjehu i radost, da vam vrijeme molitve nije predugo, da je mir u vama.   Vraćamo se na VRT.   Druga mogućnost: uz manje naprezanje, stvari idu bolje. U vašem je vrtu sve više cvijeća, a i radost je time veća. Ako primijetite da cvijeće vene, ne dajte se obeshrabriti. Ono će iznova procvasti. Kušnje, katkad veoma teške, uvijek se iznova javljaju. Situacija u kojoj se nalazite, veoma je značajna. Mnogi ljudi dolaze dovde, ali malo ih je koji idu dalje.     Budući da se nalazite na drugom stupnju, trebali biste voditi računa o sljedećem: Posvješćujte si uvijek iznova dostojanstvo koje vam je Gospodin dao kao veliki dar. Ako padnete, ne zaboravite molitvu, jer u njoj ćete naći snagu da ponovno ustanete. Ne gasite je. Ne zaboravite da Gospodin užiže iskru u veliku vatru. Ne smijete zaboraviti da druženje s Bogom mi ne možemo izboriti svojom snagom, niti razumom, niti argumentima. Ne mučite svoj razum, bolje je pustiti srce da govori. Ono što srce izreče u svojoj jednostavnosti – sve ako se čini bezvrijedno, jer nije odveć pametno, upravo je ono pravo. U ovim vremenima molitve mira trebate otpočinuti i ostaviti po strani svoje argumente. Ako nešto ne dolazi od Boga osjetit ćete nemir, nedostatak poniznosti, odsutnost bistrine razuma, sasvim slabu volju… Ako je posrijedi Bog, sve je drukčije. Molitva mira je vrlo značajna.
2.    OSTALI STUPNJEVI – Put molitve nije jednostavan posao. Jedan od stupnjeva koji još postoje je molitva sjedinjenja. Tu je primjereno potpuno se prepustiti Bogu. On neka raspolaže nama kao nečim vlastitim. Mi ne moramo više ni o čemu brinuti. Ne treba više grabiti vodu. Vode sada ima u izobilju kao da dotječe iz neke rijeke. Mi ju trebamo samo usmjeriti. To je treći način. Bog mi je ovu molitvu darivao kroz 5 ili 6 godina.  Pupoljci se šire, otvaraju se u cvat. Htjeli bismo da svi vide našu radost i da počnu hvaliti Boga. U toj situaciji čovjek je sav izvan sebe i sve bi učinio za Boga. Bog nam najednom daruje duboko, božansko sjedinjenje sa sobom. Od dvije različite stvari postaje jedna, a da ne prestaju biti ono što jesu. Ponekad sam govorila Gospodinu: „Kako možeš tako brzo zaboraviti moje grijehe. Ne smiješ me tako slijepo ljubiti.“ U tom stanju čovjek stvara herojske odluke, poniznost raste, jer duša jasno vidi. No ta milost nije zasluga već Božji dar. Od tog unutarnjeg bogatstva mogu imati koristi i drugi. Unatoč svim padovima ne smijemo gubiti hrabrost, jer Božje je milosrđe veliko. On ne zaboravlja ljude kojima je tako mnogo darovao. Bog se u darivanju ne umara i Božjem  milosrđu nema kraja. Ne umorimo se ni mi uvijek iznova primati od Boga!
3.    SJEDINJENJE S BOGOM – Bog na tajanstven način stupa u kontakt s dušom. Dakako da je time obuzeto i tijelo. Na početku to traje samo trenutak, a kasnije se produžava, iako, iskreno govoreći, nije moguće mjeriti vrijeme. Kako se to događa? Čovjek osjeća, kako na neki način utone u ugodnu nemoć. Čini se da mu nestaje dah i da gubi snagu. Nije u stanju čak ni micati rukama, oči se zatvaraju, a ako i ostanu otvorene, ništa ne vidi. Čuje, ali ne razumije što čuje. Govoriti ne može, čak ni mucati. U stvari, duša kojoj Bog za trenutak takoreći oduzima razum, da bi u nju utisnuo istinsku mudrost, niti vidi, niti čuje, niti razumije. U toj molitvi sjedinjenja duša je posve budna za Boga. Jako je važno umirenje, da bi se znalo da to nije varka. To stanje traje kratko vrijeme, nikada dulje od pola sata. Kada duša ponovno dođe k sebi, posve jasno i razgovjetno zapaža da je bila u Bogu i Bog u njoj. To je važan znak, jer kod ove velike milosti molitve postoji opasnost od nemira i nesigurnosti. Istinsko sjedinjenje događa se u nutrini, u središtu naše duše. Trudite se da uvijek budete posve raspoloživi za našeg Gospodina koji vas, po svojoj volji, vodi u središte vaše duše, gdje vam se očituju njegova velika djela. 

Razgovor s Bogom – Molitva po nauci sv. Terezije Avilske

Nastavljamo i u ovoj emisiji s uputama sv. Terezije o molitvi.
1.    KUŠNJA POD IZLIKOM DOBRA – Poteškoća je naći dobrog ispovjednika ili duhovnika. No, ipak ne odustajte. Osobe koje se posvećuju molitvi bezuvjetno trebaju dobrog i znanjem bogatog ispovjednika. Opasnost od obmanjivanja je velika. Često se događa da obmana izroni pod izlikom dobra. Svece treba nasljedovati. Pri tom se ne treba bojati problema sa zdravljem, treba paziti da se ne ostavlja dojam da želimo druge poučavati, najbolje je pred očima imati samo Boga i sebe. Ne baviti se toliko drugima. Potražite si dobra ispovjednika s kojim ćete moći o svemu otvoreno i iskreno razgovarati.
2.    UNUTARNJA MOLITVA – ako je prava, nije nešto komplicirano. Kao što u tjednu imamo jednu nedjelju, tako je i kod molitve potrebno odmoriti se. Takvi trenuci nisu gubljenje vremena. Bit unutarnje molitve nije u tome da se puno misli, nego da se puno ljubi! Tu u prvom planu nije osjećaj, nego spremnost da činimo samo ono što se Bogu sviđa i izbjegnemo ono što njega vrijeđa. Ljubav se nadalje sastoji u molitvi za Božje proslavljenje i za razvoj njegove Crkve. Tu su pravi znakovi ljubavi. U molitvi je važno da Bogu sve bliže dolazimo i da ga sve više ljubimo. Nastojmo stoga činiti sve ono što nam pomaže jače ljubiti našega Gospodina. Kazujte sve ovo i svojim prijateljima.
3.    VJERNOST U MOLITVI – Ako ne uzoran molitveni život, onda bolje nikakav – kušnja je upravo pobožnih ljudi. Nikad se ne upuštajte u takva razmišljanja. Bez obzira na svoje slabosti, ne odustajte od molitve, jer u njoj počinje put koji vodi do popravljanja. Bez molitve sve je još mnogo teže. Nije važno zakazati i pasti, tragično je odustati od molitve. Od trenutka odustajanja sve ide nizbrdo. U vrijeme suhoće, koja može potrajati godinama, čitajte duhovne knjige i to će vam donekle pomoći. Jedan dan ćete morati čitati više, drugi manje, važno je da vam to pomaže sabrati se i moliti. Činite tako! Nikad ne odustajte od molitve.
4.    MOLITVA I ŽIVOT – Istinska molitva djeluje na svakodnevni život. Što je molitva istinskija, to su veći i njeni pozitivni učinci. U svojoj slabosti sam osjećala molitvu kao potporanj. Kad god sam se na nju oslanjala, mogla sam svladati sve poteškoće svagdašnjeg života. Molitva je velik oslonac u životu. Svakog dana uzimajte vrijeme za molitvu i sve ćete bolje spoznavati svoje pogreške i postat ćete skromni i ponizni. Ovo je najznačajnije iskustvo za one koji se vježbaju u molitvi. Posvješćenje vlastitih pogrešaka nije opterećenje već nutarnje oslobađanje. To je sloboda od laži i obmane. Što ste pobožniji i svetiji, to trebate biti normalniji u međuljudskim odnosima. Ljudi vam trebaju rado prilaziti, razgovarati s vama. Radosni ljudi, koji se posvećuju molitvi, najbolja su reklama za molitvu. 
5.    BOG U NAMA – Bog nam je posve blizu i čuje sve. On prebiva u nama, u našem srcu. Trebamo samo tišinu da bismo ga vidjeli. Razgovarajmo sasvim ponizno s njime, u posvemašnjoj jednostavnosti i otvorenosti. Pričajmo mu o svojim mukama i poslovima i molimo ga za pomoć. Takva molitva sabranosti prekrasan je put i tko ide njime za kratko će vrijeme mnogo postići. Dobro je znati da taj veliki Gospodin i Bog postaje malen,da stanuje u nama, da u našem srcu ima svoju palaču. Ali, On nam se ne daruje u potpunosti sve dok se mi njemu posve ne darujemo. Zato mu se nastojmo  posve predati. U toku dana često možemo biti u društvu s njime, jer On jest u nama.
6.    MOLITVA SABRANOSTI – Na ovom stupnju možemo mnogo postići. No ne smijemo se dati zaslijepiti ovozemaljskim ispraznostima, niti odvratiti nevažnim stvarima. Važno je uvijek imati pred očima tko prebiva u našoj duši i ne ostavljati ga samoga. Jako je važno polagano se oslobađati svega da bismo se svjesnije i lakše približili Bogu. Uvijek iznova težite za samosavladavanjem i zadobivanjem vlasti nad samima sobom. Ako hoćete, možete uvijek ostati kod Njega. Kad jednom ovo iskusite, razumjet ćete što govorim. Molim Gospodina da vam On sve ovo pokaže, jer s pravom sam se radošću mogla moliti tek kad me Gospodin poučio ovom načinu. U molitvi sabranosti uvijek sam iskusila mnogo pozitivnog.

 

RAZGOVOR S BOGOM – Molitva po nauci sv. Terezije Avilske

Nepoznata je osoba sastavila naputke vezane uz molitvu prema nauci sv. Terezije Avilske, crkvene učiteljice upravo molitve:
1.    POČETI  ISPRAVNO – Vrlo je važno molitvu započeti s velikom odlučnošću, sa željom da sam razgovaraš s Bogom i s distancom prema izvanjskim stvarima. U molitvi se ne smije zastati nego treba uvijek koračati naprijed. Molitva i razmatranje su put koji vodi do Boga, a Bog će te zato obilato obdariti.
2.    USMENA MOLITVA I MEDITACIJA – Prava molitva, usmena ili meditativna ili razmatranje, mora biti svjesna i brižna. Važno je ostati ponizan. Važno je ne zapostavljati vrijeme molitve! Prije molitve krunice ili časoslova (što je usmena molitva), treba se pripremiti meditacijom: tko govori, s kime govorimo, što govorimo, za koga molimo…To je pravi put!  Ne daj se zbuniti!
3.    MEDITACIJA – Usmena i meditativna molitva trebaju tvoriti jednu cjelinu. Riječ meditacija znači: misliti, razumjeti što govorimo, s kime razgovaramo, tko smo mi, što govorimo, za koga molimo… Meditacija ili unutarnja molitva je prijateljski susret nasamo s onim za koga znamo da nas ljubi.
4.    VRT – Početnik u molitvi neka zamisli kako na tlu obraslom korovom počinje uređivati vrt u kojem se Gospodin treba ugodno osjećati. Gospodin sam čupa iz zemlje korov i sadi dobre biljke. Naša je zadaća samo biljke zalijevati da ne uvenu, da raskošno cvatu. Tada će Gospodin često posjećivati vrt i veseliti mu se.
 Važno je znati kako se vrt može natapati, što mi trebamo činiti. Vrt se može zalijevati:        
grabiti vodu iz bunara (napor); izvlačiti vodu kolutom kojeg vuče mazga (nije teško, a
dobiva se više vode); provesti vodu iz rijeke ili potoka u vrt ( manji napor, zemlja se
bolje natapa); pada kiša, Gospodin kvasi sve, mi ne moramo činiti ništa. To je najbolja
mogućnost.
  Ove četiri mogućnosti zalijevanja vrta možemo usporediti s četiri stupnja molitve.                 
Tko se počinje vježbati u molitvi nalikuje onome koji grabi vodu iz bunara. Tko je do
sad navikao živjeti rastreseno, sada mu je napor sabrati se. On neka polako pokušava
biti sam, tražiti tišinu, usredotočiti misli na jednu temu. Svaki napor ima vrijednost.
  Vrtlar se treba radovati i biti počašćen što smije raditi u Gospodinovu vrtu. Ovdje
dolazi do izražaja naša odlučnost. Ako težimo za slobodom duha, ako smo jednom
odlučili poći tim putem povezanosti s Bogom, ne treba se plašiti ni žalostiti.
5.    RASTRESENOST – Samo se treba navići na to da se razmišlja disciplinirano. To je moguće. Pokušaj ostati uz Gospodina u Njegovoj blizini i prisutnosti. Ne razbijaj glavu velikim mislima nego ga motri. Npr. nosi uvijek uza se neku Gospodinovu sliku. Češće je gledaj i razgovaraj s njim. Neće ti uzmanjkati riječi. Bez kontakta se gubi prijateljstvo. Ako ti riječi nedostaju, onda to nije rastresenost, nego otuđenje. 
   Evo dobrog savjeta: čitaj dobru meditativnu knjigu. Upravo čitanje može biti oslonac pri sabiranju. Bit istinske molitve ne sastoji se u tome da se mnogo razmišlja, nego da se mnogo ljubi.  Ne mogu svi ljudi mnogo razmišljati, no svi mogu mnogo ljubiti. To je utjeha za svakoga, jer ne možete cijeli dan sjediti u crkvi ili moliti, no što god radili: Gospodin je posvuda.
6.    DOPUSTITE VODSTVO – Željeli biste, a ne možete. Sabirete se, a doživljavate unutarnju prazninu i suhoću. Nemojte se obeshrabriti time. Imajte strpljenja s vašim već gotovo uspjelim koracima. Važno je da se družite s ljudima koji i sami traže takav molitveni život. Svaki od nas treba dobre prijatelje, osobito kad se radi o molitvi.
   Ljudi koji bi svjesno željeli živjeti kao vjernici trebali bi se savjetovati sa
svećenicima bogatog znanja. Duhovni vođe bez dovoljno znanja nisu naročito
preporučljivi. Vrlo mnogo ovisi o tome da odlučno slijedite taj savjet.