Prvo euharistijsko slavlje u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ nakon 123 godine

HOMILIJA BISKUPA ŠAŠKA

FOTOGALERIJA

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u četvrtak, 29. prosinca 2016. godine euharistijsko slavlje u prostorijama Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu. Prvo je to euharistijsko slavlje održano u Klinici od njezina osnutka 1893. godine.

U uvodu slavlja, na kojem je sudjelovalo oko 50 članova medicinskog osoblja Klinike predvođenim ravnateljicom Klinike dr. Alemkom Markotić i njezinim zamjenikom dr. Rokom Čivljakom, biskup Šaško izrazio je zahvalnost Gospodinu za providnost i za ljude koji su omogućili ovaj početak, ovo prvo euharistijsko slavlje u prostoru kapelice.

Na početku svoje homilije Biskup se osvrnuo na pročitani evanđeoski ulomak (Lk 2, 22-35), ističući pet odlika koje kao vjernici i kao Crkva trebamo imati, a koje se naročito očituju u brizi za bolesnike.

Kazao je kako se prva odlika očituje u starcu Šimunu i njegovu naručju u kojem je Dijete Isus. Šimun nas uči da postoji naručje, da postoji tradicija, prihvaćanje i predaja. Naručje je tipična slika za ono najljepše što obilježuje zdravstvo. Očituje prvu ukorijenjenost u ljubavi, u nježnosti, u prihvaćanju. Roditeljsko naručje – rekao je Biskup.

Druga odlika, nastavio je, su Marija, Josip i Isus u činu prikazanja u Hramu u kojem susreću dvije osobe pune Duha Svetoga, Anu i Šimuna, čije ime dolazi od hebrejskoga glagola koji znači „slušati“. Koliko je puta u ovoj Klinici osluškivano što govori Bog i savjest; koliko čežnje da se u čovjeku vidi Bog; koliko pitanja i dvojba na koje odgovor ima jedino Bog, imamo jedino u Bogu – upitao je Biskup.

Kao treću odliku naveo je Marijin i Josipov prinos žrtve u skromnom daru: dvije grlice i dva golubića. To je dar siromašnih – rekao je Biskup dodajući da nam je svima potrebna vjerodostojnost siromaštva i jednostavnosti, jer upravo u bolesti svatko vidi koliko je malen; koliko je besmislena uznositost i oholost i koliko vrijedi prinošenje, darovanje drugima.

Četvrta se odlika nalazi u Šimunovu proroštvu Mariji: Tebi će mač probosti dušu. Mač boli – kazao je Biskup, te nastavio: „To je Isus, Božja riječ, proročka, koja se ne osvrće na ‘političku korektnost’ nego želi hrabro donijeti Evanđelje kakvo jest. Cijena te riječi je visoka i donosi iskustvo boli. (…) I ova kapelica je znak osporavan. Nekima nije draga, ali to nas ne treba obeshrabriti da ustrajemo činiti dobro, moliti za dobro, svjedočiti dobro.“

Kao petu i posljednju odliku, istaknuo je Šimunove riječi: „Sad otpuštaš slugu svoga u miru. Vidješe oči moje spasenje tvoje“, naglasivši da osim ožalošćene Crkve, postoji utješena Crkva, te da slika djeteta vraća radost i oduševljenje; vraća nas na istinu početka. Kazao je kako nam Isusovo rođenje, govori da s Bogom postoji uvijek novi početak. On se rodio da bi nas preporodio! Tu utješnu istinu nosi Crkva snagom Duha Tješitelja; Duha koji u svome imenu na grčkom, Parakletos, označuje blizinu – napomenuo je Biskup, dodajući da nitko nije bliži čovjeku od liječnika i medicinskoga osoblja u kojima se u jednom trenutku sažima majčinska ljubav i brižnost; predivna stvarnost tješitelja i kada se osjećaju bespomoćnima.

Na kraju svoje homilije, biskup Šaško je pučki naziv Klinike kao „zarazne bolnice“ povezao sa svetom misom i drugim sakramentima i molitvama gdje dopuštamo Bogu, njegovu Duhu da djeluje u nama, da nas zarazi nesebičnošću.

I zato nam ostaje predivna slika primanja Djeteta u naručje; dopuštanje Bogu da uđe u naš život. Tu gestu koja je poglavito majčinska gesta, susrećemo iznimnom snagom i ljepotom baš kod liječnika. Njihov je, vaš je poziv primiti u ruke tek rođeno dijete, ali isto tako primiti i zadnji zemaljski životni dah čovjeka. Pred otajstvom života sve je ostalo manje važno – zaključio je biskup Šaško.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja bio je biskupski vikar za laike i moderator Nadbiskupskog duhovnog stola preč. Marko Kovač.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije