Proslava 150. obljetnice od prve javne izvedbe pjesme Ivana pl. Zajca „U boj“

Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu priredilo je u četvrtak 27. travnja u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu akademiju o 150. obljetnici od prve javne izvedbe pjesme Ivana pl. Zajca „U boj”.

Uz mnoštvo poklonika glazbe, akademiji su nazočili zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, krčki biskup Ivica Petanjak, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić i umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac, kao i predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović, rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras, te Josip Nalis iz Koncertne direkcije.

U pozdravnoj riječi rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa mr. Anđelko Košćak rekao je kako „život Crkve počiva i oslanja se na memoriju, na spomen-čin, na događaj života, muke, smrti i uskrsnuća Božjega Sina za spas svega svijeta; a također i život jednoga naroda, život hrvatskoga naroda oslanja se na spomene, na događaje, na ljude koji su riječju i djelom, primjerom požrtvovnosti, ljubavi – sebedarja te snagom intelektualnog, umjetničkog i svekolikog rada svoj život ugradili u temelje domovine nam Hrvatske.

Možda se ponekad pitamo, pa zašto je potrebno prisjećati se i slaviti ono prošlo, zašto se s time upoznavati? Vjerujem da je dovoljan barem jedan razlog – ono što je za nas prošlost, nekome je bila njegova, njezina ili njihova sadašnjost – dakle, čovjek je u središtu”.

Nadalje je rektor podsjetio kako tijekom svoje formacije, sazrijevanja za sveto zvanje, svaki bogoslov treba sve više biti svjestan kako nijedno područje ljudskoga znanja i djelovanja, kako prepoznati i usavršavan talent i trud, rad i odricanje, nisu nimalo u suprotnosti sa svećeničkim poslanjem, štoviše sve je to potrebno na put i djelu evangelizacije – navještaja i svjedočanstva Radosne vijesti: „Uskrsnuo je, aleluja!”

Tako su i bogoslovi te davne 1836., uz podršku poglavara, započeli s okupljanjima u književnome društvu „Kolo mladih rodoljuba”, kasnije preimenovanom u „Zbor duhovne mladeži zagrebačke” koje je – javnim nastupima, objavljivanjem knjiga, kontaktima s brojnim uglednim ljudima svoga doba – njegovalo i svim intelektualnim i moralnim silama poticalo očuvanje i stvaranje hrvatske kulturne baštine – među kojima je na prvome mjestu bio hrvatski jezik te spomeni na važne događaje i ljude iz hrvatske povijesti.

Bogoslovi i odgojitelji Nadbiskupskoga bogoslovnoga sjemeništa u Zagrebu, u sebi su pronašli snage i volje, te u duhu poštovanja i zahvalnosti prema svojim prethodnicima, pokrenuli su organizaciju te svečanosti. To činimo iz poštovanja prema slavnoj prošlosti, ali također i za ono naše danas – i danas nam je potrebno, možda više nego ikad, zdravog i postojanog domoljublja i rodoljublja poradi očuvanja vrijednosti na koje se oslanja hrvatski narod, a također i zbog poslanja Crkve Božje u hrvatskome narodu, rekao je Košćak, te govor zaključio riječima: „Tadašnja proslava bila je u prigodi 30. obljetnice Zbora duhovne mladeži, te u prigodi 30. obljetnice pastirske službe zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala Jurja Haulika.

Današnja proslava je u godini kada se spominjemo 20. obljetnice pastirske službe našega pastira zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, rekao je rektor, te na kraju čestitao kardinalu riječima: „Uzoriti radujemo se s Vama i s cijelom Crkvom zagrebačkom Vašem jubileju te molimo dobroga Boga da Vas – u zdravlju i pastirskoj revnosti i ljubavi – poživi još mnoga ljeta”.

Kardinal Bozanić zahvalio je bogoslovima za trud koji su uložili u pripremu te izvedbe, a svima poželio „da uhom i srcem čuju jeku povijesti izraženu tonom i jezikom hrvatskim”. Istaknuo je kako su bogoslovi tom izvedbom „glas Crkve kojoj nije strano njegovati kulturu i umjetnost, čemu svakako pripada i glazba. Onu kulturu i umjetnost koja čovjeka oplemenjuje, onu glazbu koja uzdiže dušu u nebeske stvarnosti rađajući plemenite misli i osjećaje.  Glazba združuje i stvara zajedništvo, vodi prema drugim ljudima, te poziva na otkrivanje smisla i ljepote u ljudskim odnosima”.

U tom duhu je važnim istaknuo njegovanje glazbe prije svega liturgijske kao neizostavan dio formacije bogoslova u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, s nakanom da bogoslovima to bude od pomoći u budućem pastoralnom radu zauzetih poslanika na njivi Gospodnjoj, rekao je kardinal, te se kratko osvrnuo na aktivnosti bogoslovije na području glazbe, glazbene izobrazbe, nastupa, ali i brige za hrvatski jezik i književnost, te pribavljanja i prevođenja djela crkvenih otaca i propovjednika, te sastavljanja radova iz područja crkvenoga života, teologije, povijesti, kulture.

Osvrćući se pak na samu prvu izvedbu pjesme „U boj”, kardinal Bozanić naglasio je: „Dok drugi kojima je pjesma bila namijenjena je nisu izvodili, bogoslovi su prepoznali njezinu ne samo umjetničku vrijednost, nego i njezinu važnost za buđenje hrvatske nacionalne svijesti i iskazivanje dostojnoga pijeteta hrvatskim velikanima, te su je 1867. prvi put izveli i time utrli put toj heroičnoj pjesmi. Prilozi prikupljeni na proslavi 100 forinti bili su predani za osnutak Zagrebačkog sveučilišta”.

Zahvaljujem našim bogoslovima i čitavoj bogoslovskoj zajednici na inicijativi koju su pokrenuli da se na ovaj način označi visoka obljetnica koja i danas ima svoju aktualnost. Neka naše Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište sa svojim bogoslovima, budućim duhovnim pastirima naroda Božjega kao važna institucija Crkve i hrvatskoga naroda bude i danas otvoreno za učinkovitu suradnju sa svima koji žele na čvrstom tlu graditi temelje crkvenoga i narodnoga života, kulture, napretka i sigurnosti, zaključio je kardinal Bozanić, još jednom čestitajući bogoslovima.

Djelovanje bogoslovnih društava „Zbor” (1836.-1945.) i „Vijenac” (1839.-1945.) predstavio je Mislav Mikac, bogoslov 4. godine. Uvodno se osvrnuo na povijesni kontekst u hrvatskom narodu koji je bio u duhu preporoda, te je naglasio da se sve što se događalo u domovini, a posebno na političkom planu, u sjemeništu budno pratilo.

Posebno se pratio rad Ljudevita Gaja i njegovih novina i događaji u Saboru, te su bogoslovi zaključili „kako bi i oni trebali učiniti nešto za domovinu te im je sinula misao da osnuju u sjemeništu patriotsko društvo”.

Podsjetio je na veliki događaj za Zbor kada je 1. travnja 1839. sjemenište posjetio Ljudevit Gaj. Na rukama su ga bogoslovi unijeli u dvoranu „Vijenac” gdje su ga svi nazočni pozdravili gromkim „živio” te oduševljenim pjevanjem „Još Hrvatska nij’ propala” i „Oj, Iliri, jošter živi”. Gaj ih je tad ohrabrio „Štitite naš jezik dičan, gojite ga i preporučujte svigdje… Branimo svoja prava poviješću tolikih vjekova potvrđena.”

U zapisu stoji kako je Gaj govorio s toliko žara da su klericima suze radosnice tekle niz lice. Nakon toga, bogoslovi su s Gajem ostali u pismenim vezama, a koliko su dobro surađivali ili barem činili za domovinu i jezik govori činjenica kako je Gaj nakon ukidanja ilirskog imena rukom pokazao na sjemenište i rekao: „Ako mi svi danas poginemo, ovi (klerici) sačuvat će narodnost našu.”

Spomenuo je i previranja u sjemeništu zbog dvije jake oprečne strane, narodnjaka i madžarona, no domoljubni bogoslovi svoj su rad uvijek nekako uspjeli nastavljati, nekad tiše, nekad glasnije, ali uvijek „za jezik i domovinu”. Podsjetio je i na bogatu izdavačku djelatnost, te naglasio i kako su se bogoslovi isticali i dobrotvornim radom i novčanim prilozima (za utemeljenje Učiteljske zadruge, Društva sv. Jeronima, društva Hrvatska u Grazu, za Akademiju znanosti i umjetnosti, za Jelačićev spomenik, za osnutak sveučilišta itd.), a i svake su godine slali svoja izdanja raznim odgojnim zavodima, školama i knjižnicama, naročito u Bosni, Istri, Međimurju i Bačkoj.

Od 1860. do 1900. zbor je izdao 57 knjiga razne tematike, od prijevoda do molitvenika. Ogroman doprinos bogoslovi su dali pri promociji socijalnog nauka Crkve nakon enciklike pape Lava XIII. Rerum novarum. Ustvrdio je, kako se sav ovaj naporan, hvalevrijedan i nezamjenjiv rad zagrebačkih bogoslova počeo gasiti s II. svjetskim ratom i novim političkim stanjem u Hrvatskoj.

Govoreći o pjevačkom društvu Vijenac, naglasio je kako je ono osnovano 1839. godine, tri godine nakon osnutka Zbora. Te je godine sjemenište pohodio Ljudevit Gaj i nakon tog posjeta i glazbeno nadareni bogoslovi, po uzoru na književno društvo, htjeli su osnovati i svoje glazbeno društvo da “poput književnog društva uzrade i oni nešto na korist domovine svoje”. Sjemenišno poglavarstvo već je u svibnju dalo dopuštenje da bogoslovi osnuju novo društvo, ali s pravom nadziranja da se ne izvrgne u političke agitacije.

Tako je 15. svibnja 1839. osnovano najstarije narodno glazbeno društvo. Jer, današnji Hrvatski glazbeni zavod, a tadašnji Musikverein, osnovan je ranije, ali on je ustvari bio njemačko društvo. Bogoslovsko Skladnoglasje od prvog je svog časa disalo narodnim duhom i bilo je prvo takvo u čitavoj Hrvatskoj. Godine 1867. Zbor duhovne mladeži slavio je 30. obljetnicu svoga opstanka.

Tom se prigodom Zbor obratio i pjevačkom društvu sa željom da i ono sudjeluje u toj proslavi, koje se tom pozivu rado odazvalo. Među ostalim skladbama tu se kao posljednja na repertoaru našla i pjesma „U boj” od Ivana pl. Zajca. Zajc je pjesmu skladao na riječi pjesnika Franje Markovića i posvetio je „Kolu”, zagrebačkom pjevačkom društvu. No, zborovođa Kola, kako prenosi pisac povijesti Vijenca Milan Zjalić, „strašno je osudio pjesmu te je odbio izvoditi. Očito su kod njega bili posrijedi politički motivi, utjecaj madžarona ili koje druge struje protivne hrvatskoj ideji samostalnosti.

Bogoslov Vjekoslav Klaić, naš poznati povjesničar, doznao je za zgodu u Kolu te je došao do Zajčevih nota koje su se prvi puta otpjevale upravo u zagrebačkoj Bogosloviji na obilježavanju obljetnice Zbora duhovne mladeži zagrebačke, 4. ožujka 1867. Anali pišu kako su i riječi i napjev upalili rodoljubni žar u svih slušatelja među kojima su bili i kardinal Haulik, biskup Strossmayer, biskup Kralj, Franjo Rački, Ivan Kukuljević i drugi te su postali „svjedoci revnog rada bogoslova i vruće ljubavi domovinske”.

Nakon te izvedbe na repertoaru glazbenog društva sve je više Zajčevih skladbi, a dokaze dobroj suradnji još se i danas čuvaju u Bogosloviji u obliku originalnih Zajčevih notnih rukopisa koje je pisao za zagrebačke bogoslove, a među ostalim, skladao je jednu od tri himne Zbora.

U svakom su slučaju bogoslovi, podržavani svojim poglavarima, kako to i sami ističu u svojim zapisnicima sa sjednica, žarkom ljubavlju prema hrvatskome narodu i domovini te postojanošću u radu i molitvi pridonosili duhovnom, kulturnom i intelektualnom napretku, a time i političkom boljitku hrvatske domovine.

Zasigurno nam je drago i na ponos spomenuti da je bl. Alojzije Stepinac, kao gimnazijalac, bio član pjevačkoga društva Vijenac, te da je sluga Božji Franjo Kuharić bio član bogoslovskog pjevačkog kvarteta (bariton) i tijekom jedna akademske godine predsjednik Zbora duhovne mladeži zagrebačke, istaknuo je bogoslov Mikac, te svoj govor zaključio riječima zahvale sjemenišnim poglavarima i zagrebačkom nadbiskupu te istaknuo: „Mi bogoslovi, pred svima vama dragi gosti i prijatelji, draga braćo i sestre, obećajemo da ćemo i u ovim novim, ali u mnogočemu sličnim okolnostima, čuvati nacionalni i kršćanski identitet naše domovine Hrvatske koja sve svoje duguje križu i sebedarju našega Spasitelja i velikim ljudima, poput hrvatskih branitelja, koji su u svome srcu zasigurno nosili i nadahnjivali riječi Zajčeve pjesme „U boj”: Za te sin svak u boj se kreće! Dome naš, ti vijekom stoj! Za domovinu mrijeti kolika slast! Prot dušmaninu! Mora on mora past!”

U glazbenom dijelu Gudački kvartet „Sebastian” i Oktet zagrebačkih bogoslova pod vodstvom Ivona Fabijanca izveli su više skladbi Ivana pl. Zajca, a u samoj završnici akademiji pjesmu „U boj” izveli su bogoslovi i članovi muškoga katedralnog zbora pod ravnanjem mo Miroslava Martinjaka uz glasovirsku pratnju Nevena Kraljića. Izvedba je bila nagrađena dugotrajnim pljeskom publike.

U programu su recitalom sudjelovali i bogoslovi Matija Novački, 5. godina, i Karlo Topalović, 1. godina, a akademiju su uveličali članovi Zrinske garde iz Čakovca u svečanim odorama.

Po završetku akademije prisutni su mogli razgledati prigodnu izložbu u predvorju Nadbiskupijskoga pastoralnoga instituta koju su s mnoštvo fotografija, dokumenata, notnoga zapisa, kao i knjiga zajedno s bogoslovima pripremili Matija i Sonja Galina. (IKA; Foto: Marija Belošević/IKA)