prof. dr. sc. Ivan Đikić održao predavanje u Mariji Bistrici

U organizaciji Općine Marija Bistrica u petak 20. rujna predavanje je održao prof. dr. sc. Ivan Đikić, sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu. Đikić, koji je odrastao u Mariji Bistrici, predavao je na temu: Znanstveni izazovi u biomedicini. Predavanje je potrajalo više od sat vremena, nakon čega je predavač i odgovarao na pitanja posjetitelja kojih se okupilo oko 160. Svojim je predavanjem Đikić naizgled tešku temu spustio na razinu razumljivu svima, a u znak zahvale na ovaj događaj Općina Marija Bistrica poklonila mu je veliko licitarsko srce. Prije samog predavanja profesora Đikića i sve prisutne pozdravili su načelnik Općine Marija Bistrica Josip Milički i predsjednik Općinskog vijeća Teodor Švaljek, a o samom Đikiću nekoliko je riječi progovorila i dr. Sanja Kovačić, zamjenica Predsjednika Vijeća, na čiji je poziv Đikić i održao ovo predavanje.. Dr. Kovačić podsjetila je da je Đikić osnovnu školu i dva razreda srednje škole, završio u Mariji Bistrici, a nakon toga krenuo put znanstvenih vrhunaca u New Yorku, Švedskoj i trenutno u Njemačkoj, gdje je kao voditelj grupe za molekularnu signalizaciju Instituta za biokemiju sveučilišta Goethe u Frankfurtu, otkrio mehanizam kojim se stanice ljudskog organizma brane od razvoja karcinoma. Dobitnik je i najprestižnije njemačke znanstvene nagrade “Gottfried Wilhelm Leibniz” za 2013. godinu. U izjavi nakon predavanja prof. dr. sc. Ivan Đikić je napomenuo: ''Osjećam se kao doma. Marija Bistrica je uvijek bila i ostat će mjesto u kojem sam odrastao, tako da je veliki gušt i velike su emocije povratka u svoje mjesto odrastanja. Vidio sam puno ljudi s kojima sam išao u školu, svojih profesora, prijatelja, tako da je bio divan osjećaj biti u Mariji Bistrici.'' O samom predavanju je rekao: 'Mislim da ima jedan talent i da mogu vrlo kompleksne stvari objasniti na jedan vrlo jednostavan način, a u isto vrijeme stručan, tako da ljudi razumiju zašto su određeni rezultati i zaključci napravljeni. Mislim da su ljudi mogli shvatiti jednu kompleksnost života, kompleksnost razvoja tumora, način na koji ih možemo uspješno liječiti i zašto ne možemo. Kroz takav pristup važno ja da se mi kao znanstvenici pokušamo spustiti na nivo građana, da oni mogu shvatiti. Posebno sam zadovoljan za prihvaćanjem onoga što am prezentirao na ovom predavanju''. prof. Đikića nerijetko se vezuje i uz potencijalnu mogućnost nominacije za Nobelovu nagradu. O tome kaže: ''Najveća je nagrada veliko otkriće koje znanstvenik doživi. Zato sam ja jako sretan, da imam par otkrića, koja me čine sretnim i zadovoljim čovjekom. Nisam nikad se  fokusirao na nagrade. Sve nagrade, koje smo dobili, ja osobno i moj laboratorij kao grupa, smo dobili iz iznenađenja. Nismo aplicirali sami, nego su nas drugi nominirali zbog onog što smo napravili. I ako nastavimo raditi ovako kao što radimo, vjerujem da ćemo mi biti sretni u laboratoriju, a i da će ljudi koji odlučuju o nagradama, bilo kojoj nagradi, imati materijala da o nama razgovaraju, a možda nam dodijele i nagradu, to je njihova odluka.''