Pročelnik Kongregacije za nauk vjere o pitanju rastavljenih i ponovno vjenčanih

 Brak je trajna ustanova utemeljena po božanskom pravu i neovisna o ljudskoj samovolji, te njegova nerazrješivost upravo po sakramentu postaje slika Božje ljubavi prema njegovu narodu, i neopozive Kristove vjernosti Crkvi. Tim je mislima iz pastoralne konstitucije Drugoga vatikanskog sabora 'Gaudium et Spes' pročelnik Kongregacije za nauk vjere nadbiskup Gerhard Ludwig Müller započeo članak objavljen u L'Osservatore Romano, u kojemu je pojasnio zašto rastavljeni i ponovno vjenčani vjernici ne mogu primiti euharistiju.

Nadbiskup Müller u članku ističe važnost utvrđivanja valjanosti braka u doba poput ovoga suvremenoga koje je u opreci s kršćanskim shvaćanjem toga sakramenta. Tamo gdje nije moguće ustanoviti ništavnost braka moguće je odrješenje i sveta pričest, ako supružnici žive zajedno kao prijatelji, kao brat i sestra. Blagoslivljanje nezakonitih veza, dakle, valja izbjegavati u svakom slučaju.

S druge strane, napisao je pročelnik Kongregacije za nauk vjere, čvrsta i trajna veza odgovara duhovnoj i moralnoj naravi čovjeka; stoga nerazrješivi brak ima antropološku vrijednost jer izbavlja supružnike od samovolje osjećaja, pomaže im suočiti se s osobnim teškoćama, i ponajviše pruža zaštitu djeci. Pred onima koji o braku misle samo po svjetovnim i pragmatičnim mjerilima, Crkva ne može odgovoriti pragmatičnim prilagođivanjem, jer brak među krštenima ima sakramentalno obilježje te je stoga on nadnaravna stvarnost.

Ima situacija, stoji nadalje u članku, u kojima bračni život praktički postaje nemoguć kao, primjerice, u slučajevima tjelesnoga ili psihološkoga nasilja. U tim mučnim situacijama Crkva je uvijek dopuštala da se supružnici rastave i više ne žive zajedno, ali ženidbena veza pred Bogom trajno ostaje, i pojedine strane nisu slobodne za sklapanje novoga braka sve dok je drugi supružnik na životu.

Nadbiskup Müller potom u članku odgovara onima koji predlažu neka sporna rješenja, poput prepuštanja odluke o pristupanju euharistiji, ili ne, osobnoj savjesti rastavljenih i ponovno vjenčanih osoba. To nije valjani razlog, objašnjava nadbiskup, jer, iako su te osobe u savjesti uvjerene u nevaljanost prethodnoga braka, to svakako treba objektivno dokazati sudska vlast. Nauk o 'epikeji' –pravičnosti prema kojoj neki zakon vrijedi općenito, ali mu ljudsko djelovanje ne može uvijek u potpunosti odgovarati – u tom slučaju ne može biti primijenjen, jer je nerazrješivost sakramentalnoga braka pravilo božanskoga prava.

Onomu koji se poziva na Božje milosrđe nadbiskup Müller odgovara upozoravajući na lažni poziv na milosrđe koji vodi do banaliziranja same slike Boga, prema kojoj Bog ne može učiniti ništa drugo doli oprostiti. Božje milosrđe nije oprost od Njegovih zapovijedi i crkvenih uputa – objasnio je nadbiskup – jer Božjemu otajstvu pripadaju i svetost i pravednost, a ta obilježja ne smiju biti skrivena.

Nadbiskup Müller inzistira stoga na pastoralnoj skrbi rastavljenih i ponovno vjenčanih osoba, kako bi shvatile da prema njima nema nikakve diskriminacije, nego je samo riječ o potpunoj vjernosti Kristovoj volji. Pastoralnu skrb ne valja, pritom, svesti na pitanje primanja euharistije, jer osim sakramentalne pričesti, ima različitih načina za ulazak u zajedništvo s Bogom: u vjeri, u nadi i ljubavi, u pokajanju i molitvi. Bog ljudima može različitim putovima darovati svoju blizinu i svoje spasenje, iako žive u kontradiktornim situacijama. Pastoralna skrb utemeljena na istini i ljubavi uvijek će naći putove kojima valja ići, kao i odgovarajuće oblike, istaknuo je nadbiskup Müller na kraju članka objavljenog u vatikanskome poluslužbenom dnevniku. (radio vatikan / ika / gk)