Priča o Edith Uskrs

U državi Texas živjela je Edith Burns, krasna kršćanka. Bila je pacijentica dr. Will Phillips-a. Dr.Will Phillips je pak bio jedan od onih liječnika koji svoje pacijente gleda kao osobe a ne predmete. Najdraža mu je pacijentica bila Edith Burns.

Jednoga je jutra, zbog Edith Burns, teškoga srca ušao u svoju ordinaciju. Ušavši u čekaonicu ugledao je Edith kako sjedi uz mladu majku, držeći u krilu svoju veliku Bibliju crnih korica, usrdno razgovarajući. Edith se običavala predstaviti: “Zdravo, zovem se Edith Burns. Vjerujete li u Uskrs?” Tada bi nastavila, objašnjavajući značenje Uskrsa i često bi osobe dovela do spasenja.

Glavna sestra dr. Phillips Beverly se prvi puta srela s Edith prilikom mjerenja krvnog tlaka. Edith joj se obratila riječima: “Zovem se Edith Burns, vjerujete li u Uskrs?” Beverly je odgovorila: “Pa svakako, vjerujem. Pa ono o jajima, zečevima, odlasku u crkvu, o svečanoj odjeći”. Edith je ustrajala objašnjavajući sve o pravom značenju Uskrsa i u konačnici dovela glavnu sestru do spasonosne spoznaje o Isusu Kristu.

Dr. Phillips je rekao Beverly: “Pričekajte malo prije no što pozovete Edith u ordinaciju. Vjerujem da se u čekaonici očekuje novo obraćenje. Nakon poziva, Edith je ušla u ordinaciju, sjela, pogledala liječnika i rekla: “Dr Will, zašto ste tako tužni? Čitate li Bibliju? Molite li redovno?”. Na to je dr. Phillips blago odvratio: “Edith, ja sam liječnik, a vi ste pacijent.” Teškoga je srca nastavio: “Vaš je laboratorijski nalaz pokazao da imate rak, i Edith, više nećete dugo živjeti.”

Edith je odgovorila: “Dakle, dr. Will Phillips, sramite se. Zašto ste tako tužni? Mislite li da Bog radi greške? Upravo ste mi rekli da ću vidjeti moga dragoga Gospodina Isusa, svog muža, prijatelje. Upravo ste mi rekli da ću Uskrs slaviti u vječnosti, i još vam je teško predati mi kartu za putovanje!” Dr. Phillips je promislio, “kakva divna žena, ta Edith Burns”.

Edith je nastavila dolaziti dr. Phillipsu. Došao je Božić i ordinacija je bila zatvorena do 3. siječnja. Prvoga radnog dana Edith se nije pojavila. U kasnim je popodnevnim satima nazvala dr. Phillipsa zamolivši ga da joj u bolnicu pošalje povijest bolesti dodavši: “Will, vrlo sam blizu svome domu, molim vas da se u bolnici založite za mene i osigurate da mi u sobu stave žensku osobu koja treba saznati sve o Uskrsu.”

Tako je bilo i učinjeno, a i druge su žene, iz susjednih soba, počele redovito dolaziti k Edith. Mnoge su primile spasonosnu poruku o Isusu Kristu. Svi su na tom katu, počevši od osoblja do pacijenata, bili toliko oduševljeni s Edith da su je počeli zvati Edith Uskrs. Svi osim Phyllis Cross, glavne sestre. Phyllis je jasno dala do znanja da ništa ne želi imati s Edith, jer ju je smatrala “vjerskom luđakinjom”.

Prije je služila u vojnoj bolnici kao medicinska sestra. Sve je već vidjela i sve je o svemu znala. Bila je prava “vojničina”. Tri se puta udavala, bila je tvrda, hladna, sve je radila strogo po pravilima.

Jednoga su se jutra razboljele obje sestre zadužene za Edith. Edith je dobila gripu i Phyllis Cross joj je morala dati injekciju. Ušla je u sobu a Edith ju je dočekala s velikim osmjehom na licu i rekla: “Phyllis, Bog vas ljubi, ja vas volim i upravo sam molila za vas.” Phyllis Cross je odgovorila: “Dakle, odmah možete prestati moliti za mene, to kod mene neće imati uspjeha. Nisam zainteresirana.”

Edith će na to: “Ipak ću moliti i neka znate da sam tražila Boga da mi ne dopusti otići kući sve dok se ne pridružite obitelji.” Phyllis Cross je odvratila: “Onda nikada nećete umrijeti, jer to se nikada neće dogoditi”, i odrješitim je korakom napustila sobu.

Svaki je dan glavna sestra ulazila u sobu, a Edith bi rekla: “Bog vas ljubi Phyllis, ja vas volim i molim za vas!” Prema riječima Phyllis Cross, jednoga je dana bila doslovno privučena u sobu k Edith, kao što bi magnet privukao peglu. Sjela je na rub kreveta, a Edith je rekla: “Tako mi je drago da ste došli, jer mi je Bog rekao da je danas poseban dan za vas.” Phyllis je odgovorila: “Edith, svakome ste postavili pitanje “vjerujete li u Uskrs?” no mene to nikada niste pitali.”

Na to je Edith rekla: “Phyllis, mnogo sam puta željela postaviti to pitanje, ali Bog mi je rekao da pričekam dok sami ne upitate i eto, sada ste postavili pitanje.”
Tada je Edith Burns uzela svoju Bibliju i podijelila s Phyllis Cross priču o Uskrsu, o smrti, ukopu i uskrsnuću Isusa Krista. “Phyllis, vjerujete li u Uskrs? Vjerujete li da je Isus Krist živ i da želi živjeti u vašem srcu?”

Phyllis Cross je odgovorila: “Oh, svim svojim srcem želim vjerovati, želim da Isus uđe u moj život.” U tom se času Phyllis Cross pomolila i pozvala Isusa Krista u svoje srce. Po prvi puta nije hodala izlazeći iz bolničke sobe, već kao da je bila iznesena na krilima anđela.

Dva dana kasnije Phyllis Cross je ponovno došla u sobu, a Edith je rekla: “Znate li koji je danas dan?” “Pa, Veliki je petak” odgovorila je Phyllis, a Edith je nastavila, “o ne, za vas je svaki dan Uskrs. Sretan Uskrs Phyllis!”

Nakon dva dana, u nedjelju na Uskrs, Phyllis Cross je došla na posao, obavila neke od dužnosti, sišla u cvjećarnicu i kupila cvijeće sa željom da Edith čestita Uskrs. Ušavši u sobu vidjela je Edith u krevetu. U krilu joj je ležala njena velika Biblija s crnim koricama. Ruke su joj počivale na knjizi. Na licu mio osmjeh. Kad joj je pokušala pomaknuti ruku, shvatila je da je Edith preminula.

Lijeva joj je ruka bila na Iv 14,2-3: “U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: “Idem pripraviti vam mjesto?”… ponovo ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.” Desna joj je ruka bila položena na knjigu Otkrivenja 21,4: “I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge ni jauka, ni boli više neće biti jer-prijašnje uminu.”

Phyllis Cross je još jednom pogledala mrtvo tijelo, podigla lice prema nebu, i sva u suzama koje su joj tekle niz lice, rekla: “Sretan Uskrs Edith, sretan Uskrs!” Napustila je pokojničino tijelo, izašla iz sobe i prišla stolu za kojim su sjedile dvije učenice medicinske škole, mlade medicinske sestre. Rekla im je: “Zovem se Phyllis Cross. Vjerujete li u Uskrs?”

s. Petra