Prema jubileju-500 godina od rođenja sv. Terezije Avilske

Započinje nova crkvena godina u kojoj ćemo započeti niz emisija koje će biti posvećene obnoviteljici i utemeljiteljici našeg Karmelskog Reda sv. Tereziji Avilskoj, naime, ove je godine na njezinu svetkovinu započela 5. godišnja priprema za proslavu 500. obljetnice njenog rođenja koji je bio 28. 3. 1515. godine.
Na njezin blagdan je naš novi General Saverio Cannistra održao propovijed i najavio pripravu:

«Ove godine proslava svetkovine Svete Terezije za nas karmelićane ima posebno značenje. Godina je Generalnog kapitula u kojoj je naša karmelska obitelj odlučila započeti put priprave za 500. obljetnicu Terezijinog rođenja. Ova priprema će se sastojati prije svega -prema riječima samog kapitularnog dokumenta- u “čitanju, osobnom i zajedničkom, jednog djela naše Majke sv. Terezije od Isusa, za svaku godinu, počevši od 1. listopada 2009. do 2014.”. Prema tome, od danas, mi karmelićani, bilo osobno ili zajednički, dobivamo u zaduženje da posvetimo svaki dan malo našeg vremena i naše pažnje čitanju Terezijinih djela. Iako je ta obveza diskretna i skrovita, ona je vrlo bitna. Što očekujemo od ove “vježbe čitanja?” Nećemo čitati Tereziju samo da bismo obogatili našu kulturu ni zadobili preko nje povijesne i doktrinalne sadržaje za proučavanje i naučavanje. Čitamo ju da bismo stupili u kontakt s njom, da bismo upoznali osobu koja nam govori i u familijarnosti s njom, da bismo upoznali sami sebe.»   

U želji da to upoznavanje sv. Terezije ne ostane samo u okrilju naših samostana, željele smo i vama, dragi slušatelji, približiti je kroz ove naše nedjeljne emisije. Za danas smo pripremile njenu kratku biografiju koju ćemo u slijedećim emisijama produbljivati.
Sv. Terezija Avilska, velika mističarka, zaštitnica Španjolske na svom je prijelazu kroz smrt u život rekla: “ Kćerka sam Crkve!” Uistinu je to i bila. Sve muke i  poteškoće Crkve ona je doživljavala kao svoje. Mnogo je radila i molila na nakane Crkve.
Rođena je kao deveto dijete plemićke obitelji 28. ožujka 1515. u Avili, a umrla je u Albi de Tormes 15. listopada 1582. godine. Bila je jedna od najsjajnijih zvijezda na svetačkom svodu 16. stoljeća. Živjela je u “zlatno doba” Španjolske, kad je ona bila na samom vrhuncu svoga razvoja, a osobito na duhovnom području. Ona je kao djevojka sa 20 godina stupila u karmelićanski samostan u Avili i u njemu je živjela 27 godina prosječnim životom. Gospodin ju je svojim mističnim milostima pripremao za veliko djelo obnove karmelskoga Reda.

U samostanu u kojem je do tada živjela bilo je puno redovnica ( spominje se brojka od oko 120 – 180) i bilo je poprilično teško živjeti po pravilima. Potaknuta Duhom Božjim, sa još nekoliko redovnica iz tog samostana, odlazi u drugi čiju je gradnju sama nadzirala. U njemu će biti manji broj redovnica i moći će se savršenije vršiti prvotna Pravila Reda. Tako je 24. kolovoza 1562. osnovan Karmel sv. Josipa. Ta se Terezijina grana reformiranog Karmela, kojoj će ona podariti molitvenu karizmu,  proširila po cijeloj Španjolskoj. Nekoliko godina kasnije pridruženi su joj i redovnici. Za vrijeme svoga života Terezija je osnovala 17 Karmela. Obnovljeni Karmel njezino je životno djelo.

Ne smijemo ovdje propustiti spomenuti i njezin mistični i molitveni život. O njemu možemo saznati iz njezinih spisa: “Moj život” , “Put k savršenosti”, “ Zamak duše”, “Misli o ljubavi Božjoj”,  “Vapaji duše k Bogu”, “Knjiga o osnucima”. Njezin je duhovni put – put molitve. Ona dolazi do sjedinjenja s Bogom preko molitve. Svoju dušu ona promatra kao zamak u kojem ima mnogo odaja. Oni koji su na početku molitvenog života, tek obraćeni, daleko su od središta dvorca, u prvoj su odaji. Kako duša napreduje u molitvi, tako prelazi iz odaje u odaju dok ne dođe do svog središta u kojem prebiva Bog. U sedmoj odaji Bog i duša jedno su. Sv. Terezija je to iskusila i zabilježila da bi se i mi njezinim iskustvom obogatili.

Zbog njezine duhovne veličine koja se očitovala u njezinom životu i u njezinim spisima, koji će uvijek biti suvremeni, papa  Pavao VI.  proglasio ju je kao prvu ženu naučiteljicom Crkve 27. rujna 1970. Njezin duh danas živi u njezinim kćerima, bosonogim karmelićankama, koje žive njezinu molitvenu karizmu po čitavom svijetu.