PRAVEDNIK NOA


Gradio je Noa
svoju malu arku,
pozorno slušao
riječ Jahvinu
svaku.

Daska do daske
i rasla je arka,
zatvorena  bila
pukotina svaka.

Rugali se Noi
i ljudi i žene,
sve dok ne zatvori
prozorčiće njene.

Noina arka
vrvi od života,
dok na zemlji
pljušti, potopna
strahota.

Sve živo što hoda,
puzi ili gmiže,
potopnim vodama
hropti i izdiše.

Potop kao kazna
zbog obilja
grijeha,
a što tek danas
nas zemljane
čeka.