Pothvat kojeg su one učinile 4

U ovoj emisiji predstavljamo još pet sestara koje su zajedno sa svetom Terezijom od Isusa (Avilskom) bile temelji života buduće obnovljene grane bosonogih karmelićanki.
Ana od Anđela (? – 1605.)
Ana od Anđela (Ordonez i Gomez) rođena je u Avili. Ušla je u samostan Utjelovljena i bila među prvima koje su slijedile Tereziju na osnutak samostana Sv. Josipa 1562. godine. Nakon što ju je otpratila i na osnutak samostana u Medini del Campo, slijedila ju je potom kasnije i na osnutak u Malagon (1568. – 1569.), gdje je ostala u ulozi poglavarice dok nije prešla u Karmel u Toledo (1568 – 1585.) gdje je vršila istu dužnost. Bila je utemeljiteljica i prva poglavarica Karmela u Kuervi, osnovanog 25. srpnja 1585. u Portugalu. „Ne vjerujem da bi bilo bolje priorice za Toledo… Urešena je mnogim krepostima“, pisat će Majka Terezija ocu Gracijanu. Umrla je u samostanu Utjelovljenja u Kuervi u Portugalu 2. listopada 1605.
Antonija od Duha Svetoga (1535.-1595)
Bila je kćerka Filipa de Arevalo i Elvire Diaz de Henao, rođena u Avili 1535. godine. Bila je jedna od prve četiri laike koje su slijedile Tereziju na osnutak samostana Sv. Josipa. Redovničko odijelo primila je istoga dana svečanog otvorenja samostana 24. kolovoza 1562. godine, a redovničke zavjete položila je 21. listopada 1564. godine.Bila je jednostavna i smirena, profinjene duše s posebnim darom kontemplativne molitve. Gospodin ju je smjestio u sjenu velikih osoba njenog vremena: otac Ivan od Križa imao je stalne kontakte s njom; za vrijeme raznih osnutaka Majka Terezija ju je vodila kao pratilju na svojim putovanjima; Petar Alkantarski bio je njen ispovjednik prije nego je ušla u samostan. Govorio je za nju: „Ona ima više molitve radeći na svome jastučiću, nego redovnice u koru“. Terezita, nećakinja sv. Majke Terezije, koja je živjela sa sestrom Antonijom ovako ju je opisala: „Bila je žena velikog duha, pokore i trpljenja, i iznad svega izvanredne radosti u Bogu. Duboka molitva uzimala joj je tjelesnu snagu i iscrpljivala ju je, te su ispovjednici naređivali da ju se oslobodi molitve i zaokupi vanjskim poslovima. Terezita je trebala često ići razgovarati s njom i nasmijavati je da je udalji od tako duboke molitve. Umrla je u Karmelu u Malagi 1595. dok je bila zamjenica poglavarice. Sestre su za nju rekle da bi trebalo napisati veliku knjigu o njenim krepostima i o darovima koje je primila od Gospodina.
Ana od Isusa (1525.-1605.)
Rođena je u Avili od oca Antinia Herrera i majke Ane de Meneses. Redovničke zavjete polozila je 28. lipnja 1568., a umrla je 1. travnja 1605. u osamdesetoj godini života. O krepostima ovog skrivenog cvijeta Sv. Josipa u Avili ostalo je jedino svjedočanstvo s. Izabele Battista: „Bila je žena velike molitve i istine“. Imala je 40 godina kad je ušla u Karmel. Trpjela je česte i bolne migrene. Kod svakog napada ove bolesti išla je Majci Tereziji koja je polažući ruke na njenu glavu, ostavljala je potpuno zdravu.
Izabela od Sv. Pavla (1547.-1582.)
Rođena je u Torrijasu (Toledo) 1547. od oca Franje de Cepeda i majke Marije de Ocampo, bila je također Terezijina rođakinja. Ušla je u samostan Utjelovljenja sa svoje dvije sestre Marijom i Beatricom.Bila je jedna među prvih 12 redovnica koje su sa sv. Terezijom započele karmelsku reformu. Prešavši u Karmel sv. Josipa završila je novicijat i položila redovničke zavjete 21. listopada 1564. Za Majku Tereziju bila je poput anđela: uvijek blaga, dobrohotna, ljubila je sveto siromaštvo u velikom stupnju. Bila je obdarena velikim ljudskim kvalitetama, ali jako boležljiva. Bila je prva koja je položila zavjete u ruke sv. Terezije, koja je na svojim putovanjima osjećala jako njen nedostatak, te ju je povela sa sobom u Toledo 1569., a zatim  i u Pastranu. Kad je sv. Majka u božićnoj noći 1577. slomila ruku Izabela se jako založila oko njenog ozdravljanja.
Kad je Terezija otputovala na osnutak u Burgos, trpjela je jako zato što ostavlja Izabelu bolesnu. Više se nisu vidjele. Izabela je umrla u samostanu sv. Josipa sa 39 godina 1582., na pomoći joj je u tim trenucima bio kapelan Julijan Avilski i izdahnula je u neizrecivom miru.
Izabela Baptista /Krstiteljica/ (1550. – 1626.)
Rođena je u Fontiverosu 1550. od oca Gila del Aguila i Majke Marije de Anaya. Ušla je u samostan sv. Josipa sa 19 godina, redovničke zavjete je položila 4. lipnja 1570, umrla je 5. kolovoza 1626. godine.
Bila je jedna divna osoba, ali od manje poznatih u samostanu Sv. Josipa u Avili. Skrivena i ponizna poput poljskog cvijeta, bila je obdarena svim krepostima koje može imati jedna uzorna redovnica.
Jednom joj je bilo naređeno da napiše svoja sjećanja na prve godine osnutka samostana Sv. Josipa. Govorila je sama sebi: „To da sam bila prijateljica samoće, i imala mogućnost da živim sama, osim kad je poslušnost tražila drugačije, vidim da stoji u mojoj prirodnoj sklonosti k sabranosti i želji da služim Gospodinu. Sve je ovo pridonijelo da su mnoge posebnosti ostale skrivene svima, posebno poglavaricama, čiju naklonost nisam nikada ni tražila.“
Uvijek se zadržavala na marginama ne čezneći za poglavarskim mjestom, tek jednom je obavljala službu zamjenice poglavarice. Nije išla ni na jedan osnutak makar ih je sve željela. Njena velika čistoća savjesti i duboka kontemplativna molitva, nisu je ometale da sa svom savršenošću vrši svoje dužnosti sakristanke, ekonome, vrtuljarke, roberice. Njena je posebnost bila pisanje samostanske kronike. Nije joj primicao niti jedan detalj: sitnice koje su drugima izmicale, ona je bilježila s velikom vjernošću, pripremajući tako za budućnost bogati materijal s datumima iz života sv. Majke Terezije i samostana Sv. Josipa.Umrla je na Gospu Snježnu, kao što je bila i njena duša, bijela i čista poput snijega.