Poravnajte staze, pripremite puteve


S posljednjim trenucima današnjega dana završava se još jedna liturgijska godina, ostaje iza nas. Odlazi u zaborav ili vijećnost. Ranojutarnja zvona pozivati će na Zornicu i na neki skroman, ali sru dragi način obilježiti ce  početak Došašća.


Izlozi vec blješte, nakičeni i puni, vješto nas pozivajući da, unatocč recesiji, potrošimo koju kunu više. Kroz kratko vrijeme zablještati će i mnogi trgovi i ulice diljem Lijepe naše. Božić dolazi, tu je pred vratima. Sa svakom zapaljenom svijećom na Adventskom vjenčiću sve je bliži i sve ga nestrpljivije iščekujemo. Božić je tu, no da li  snjime i rodenje našega Spasitelja?


Dok ćemo užurbano pripremati darove, kolače, jelovnike i sve potrebno za slavlje Božića, pitam se, koliko ćemo pri tome posvetiti vremena da sami sebe pripremimo za Spasiteljev dolazak. Ulaštit ćemo kuće, no bojim se da će naše duše ostati onakve kakve su bile tokom cijele godine.


čovječe , stani na trenutak, osvrni se oko sebe i pogledaj kuda ideš. Božić nije stres svagdanji, još jedan dar mlako i nevoljko kupljeni. Božić je mir, Božić je sreća, Božić je ljubav. Prisjeti se Betlhemske štalice, gdje na tvrdoj slamici leži Kralj nad Kraljevima, Otkupitelj svega svijeta. I dok nevoljko jamraš nad nemogučnošću da u ovo recesijsko vrijeme kupiš baš sve što poželiš, prisjeti se Marijine i Josipove sreće kada su u jasle položili novorodenoga Spasitelja.


Neka svijetlost naših ulica zasja i u našim srcima. Otvorimo svoja srca Bogu neka ih napuni svojom božanskom ljubavlju da u svakom čovjeku možemo prepoznati Krista. Krist je tu, svakodnevno nam kuca na vrata, no mi ga cesto ne prepoznajemo. I zato poravnajmo staze, pripremimo puteve da možemo slijediti Krista.