Kako živimo u vremenu  humanitarnih akcija jedino što nas može malo utješiti je činjenica da nam takva pomoć nije nužna . Rijetki će se oglušiti na poziv , iscijedit će od sebe za druge  ne ispitujući previše za razloge. Mala naselja poput  Laza rijetko su na popisu prioriteta mjerodavnih pa su i ovdje nesebični pojedinci  jedini koji će pokušati promijeniti stvari na bolje… Tako se na Lazu okupila jedna grupica društveno osjetljivih mještana-roditelja koji nastoje, kroz svoju  suradnju s učiteljicama Područne škole, pomoći u  poboljšanju uvjete rada škole , svojim i budućim učenicima.
Gospođa Dubravka Bartolović, kao glavni pokretač  aktivnosti, i ovaj je put preuzela  odgovornost  i organizaciju akcije prikupljanja sredstava za nova  ulazna vrata na školi. Zbog dotrajalih vrata u hodnicima je bilo uvijek hladno, a potrošnja grijanja je bila puno veća od očekivane. Uz podršku  i pomoć predsjednika Mjesnog odbora, Antona Pucka, oko nje se ubrzo okupila nekolicina istomišljenika. Novac se počeo sakupljati od mještana već prije godinu dana, a taj nimalo ugodan dio posla odradila je Zinaida Kirin. Mirela Mikuš pronašla je najpovoljniju ponudu, Dejan Pijetlović je nabavio i ugradio vrata u vrlo kratkom vremenu, a Drago Mikuš je obavio završne radove tako da je stoljetna škola osim novih vrata dobila i novi zid. Svi radovi su se obavljali u dogovoru s ravnateljicom škole Vesnom Brlek koja je podržala akciju i sudjelovala određenim sredstvima. Međutim, da nije bilo podrške ostalih roditelja i mještana Laza, vrata ne bi bila još postavljena do daljnjega, jer oni su ti ljudi s početka priče koji se nisu oglušili na poziv…
Činjenica da su nova vrata neočekivano postavljena baš uoči školske priredbe povodom blagdana Svetog Nikole je sve navela na pomisao da priče o sv. Nikoli nisu samo bajke. Priredba je bila još toplija i veselija za sve prisutne, a pogotovo za njih… velike i male…
Sandra Tomorad