Odsijeci ono što te sablažnjava


Suvremena medicinska znanost ponosna je, što u sve većoj mjeri uspijeva presađivanjem organa. Ponosna je također, kada joj pođe za rukom ponovno prišiti tijelu ud, koji je po nesreći odrezan ili odsječen. Ta nastojanja treba, pozdraviti, jer je njihova namjera, da bi čovjek imao što sposobnije i cjelovitije tijelo.
A Isus nam savjetuje nešto posve suprotno: čovjek neka odsiječe ruku ili nogu i neka iskopa oko.
Koliko znaju pripovijedati životopisci svetaca, do sada nitko taj Isusov savjet nije uzeo posve doslovno. Ne poznajemo sveca o kojem bismo čitali ili čuli da si je odsjekao ruku ili nogu ili iskopao oko.

Ovu tvrdnju treba malo popraviti. Mnogi su uzeli Isusovu preporuku ozbiljno, vrlo ozbiljno. Jedino doslovno je nisu uzeli. Ta ni Isus nije mislio na njezino doslovno izvršenje.
Jao nama, ako bi! Tko bi još smio imati ruke, noge i oči, kada ih toliko puta zlorabi i koristi za grijeh? Da li na čovjeku uopće postoji nešto, što ga sablažnjava? Zar, na primjer, naš jezik nije ništa kriv i ne bi li ga bilo često puta bolje odrezati, nego slušati, kako sije sablazan? A naše uši, zar su nedužne?

Isusova misao je slijedeća: ako ti je neka stvar ili osoba tako draga i tako pri srcu, kao što ti je ruka, noga ili oko, i nizašto na svijetu ne bi je dao od sebe – ali te ta stvar ili osoba vodi u propast – razmisli, što je za tebe bolje: da li da se te stvari ili osobe odrečeš ili da zajedno s njome juriš u propast.

Još i drugačije možemo razumjeti Isusov savjet. Odsjeći ruku, znači i pružiti je bližnjem u službu, u pomoć i davati je i onda, kada bi ona najradije grabila i mislila na se. Odsjeći nogu, znači učiniti korak sučovjeku i tada, kada nam se to grsti i najradije bismo okrenuli pete. Iskopati si oko, znači vidjeti tuđu tjeskobu i gledati lijepim očima nekoga i onda, kada bismo mu najradije okrenuli leđa.
Isus savjetuje duhovno presađivanje organa. Teško je reći, da li je manje bolno od tjelesnog. Ali je isto tako potrebno. Ako ne još i više. (I. M.)

Učenici su željeli da Isus zabrani tuđem egzorcistu da više ne radi svoju rabotu, a Isus mu ne brani, dapače uzima ga u obranu pred učenicima i njima upućuje oštru optužbu: «Ako te ruka sablažnjava, odsjeci je… I ako te noga sablažnjava odsjeci je… I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga». Te su riječi upućene učenicima i danas nama. Isus nas upozorava da mora postojati sklad između naših riječi i našega života. Briga oko dosljedna života po evanđelju puno je važnija od praznog žara i lažne zabrinutosti za sudbinu evanđelja.

Svi se moramo dobro zamisliti nad riječima današnjeg evanđelja. Moramo se okrenuti sebi i provjeravati svoju dosljednost. Potrebno se boriti protiv mentaliteta nesnošljivosti među nama kršćanima.
Dragi Bog jedino zna naše misli i naše namjere, zna kamo smjera naše srce, što ni mi koji put ne znamo pravo, a kako možemo znati s kojim motivom netko drugi nešto radi. Prepustiti Bogu da druge sudi i rešeta, a mi moramo biti zabrinuti jedino za svoje postupke i svoja djela. Uvijek gledati kako bi dragi Bog činio, kako bi to Isus učinio da je na našem mjestu. Odsjeci ono što mene ili druge sablažnjava, odnosno odreci se toga. Isus će pomoći!

karmel bsitrički