O Kristu Isusu u duhovnom životu

Danas nam Crkva pred oči stavlja Isusa i to Isusa koji stoji u rijeci Jordanu u koju je ušao da ga Ivan krsti. Sjećamo se i svoga krštenja! Danas bismo s Vama željele podijeliti misli sv. Terezije Avilske u kojima ona govori o važnosti koju u našem duhovnom životu ima čovještvo Isusa Krista, činjenica da je on za nas postao čovjekom da bismo mi po njemu došli bliže Bogu. Sve je to radi nas. Dakle, sv. Terezija nam ovako govori:
„Tko ima uza se Isusa kao prijatelja i plemenita vojsko¬vođu, sve može podnijeti. On nam pomaže i jača nas. Nikada nas ne ostavlja. On je pravi i iskreni prijatelj. Vi¬dim jasno: ako želimo ugoditi Bogu i postići velike mi¬losti od njega, Bog hoće da to bude po presvetom čovje¬štvu Krista koji je omilio Božjemu veličanstvu.
Mnogo i premnogo puta vidjeh to iskustvom, a reče mi i Gospodin. Očito vidjeh da nam je unići na ta vrata, hoćemo li da nam vrhovno Božje Veličanstvo otkrije svoja otajstva i tajne. Stoga ne tražite drugoga puta, pa sve da stojite na vrhuncu motrenja. Ovim se putem ide sigurno. Po ovome našem Gospodinu do¬laze sva dobra. On će nas poučiti. Budemo li motrili njegov život, nećemo naći boljega i savršenijega primjera za nasljedovanje.
Što da više želimo nego da imamo uza se tako dobrog prijatelja koji nas neće ostaviti u tegobama i nevo¬ljama, kako to rade svjetski prijatelji? Blago onome tko ga uistinu ljubi i vazda ima uza se! Pogledajmo slavnog apostola Pavla koji kao da nije mogao Isusa zadržati na ustima jer ga je vazda imao uklesana i uti¬snuta u srcu! Otkad sam to upoznala, pozorno sam promatrala više čudesnih svetaca-motrilaca i naučila da su oni išli upravo ovim putem. Takvi su bili Franjo, Antun Padovanski, Bernardo, Katarina Sijenska. Sa svom slobodom valja ići tim putem, posve se preda¬jući u Božje ruke. Hoće li nas on ubrojiti i uzdići za svoje komornike i tajnike, rado prihvatimo.
A kad god mislimo o Kristu, uvijek se sjećajmo nje¬gove ljubavi kojom nam je iskazao tolike milosti i do¬bročinstva, te kako nam je veliku ljubav iskazao Bog kad nam je dao takav zalog svoje ljubavi. Ljubav bûdi ljubav. Stoga se trudimo oko toga da to imamo vazda pred očima te se potičemo na ljubav. Jer kad nam Go¬spodin  jednom iskaže milost da nam se njegova ljubav duboko utisne u srce, bit će nam sve lako, pa ćemo u najkraće vrijeme i s malo truda vrlo mnogo postići. „  (Moj život, pogl. 22, 6-7. 14)
Dok u djelu Put k savršenosti objašnjava zaziv Kruh naš daj nam danas. Posebno se osvrnula na ovu riječ danas. „Reći danas čini mi se da znači za jedan dan, što znači dok bude potrajao ovaj svijet, ništa više. Baš jedan dan! A za one nesretnike, koji se kažnjavanju, koji Ga neće uživati na onome drugom, nije Njegova krivnja ako se puste pobijediti, jer ih On ne prestaje bodriti do kraja bitke. Neće se imati čime opravdavati, niti se tužiti na Oca zato što im Ga je uzeo u najpresudnije vrijeme. Stoga Mu i kaže Njegov Sin, budući da to nije nego za jedan dan, da Mu dopusti prijeći među služinčad. Pošto nam Ga je Njegovo Veličanstvo već dalo i poslalo na svijet samom Njegovom voljom, on nas ne želi ostaviti nezaštićene Svojom vlastitom voljom, već želi ostati ovdje, s nama, na radost Njegovih prijatelja i žalost Njegovih neprijatelja. Ta ne moli više nego za danas, sada iznova; jer time što nam je dao ovaj presveti kruh zauvijek, Njegovo Veličanstvo nam je dalo – kako sam rekla – ovo jelo i manu Čovje¬štva, koju nalazimo kada hoćemo, pa ako to nije našom krivnjom, nećemo umrijeti od gladi zato što će duša, kako god bude htjela blagovati, naći u Pre¬svetom Sakramentu svaku slast i utjehu. Nema potrebe da bude ni muke ni proganjanja, koje ne bi bilo lako podnijeti, ako počnemo uživati Njegove.
Molite, kćeri, Oca s ovim Gospodinom da vam »danas« pusti Vašega Zaručnika, da ne budete na ovome svijetu bez Njega: da bude dosta za ubla¬žavanje tako velikog zadovoljstva što ostaje tako skriven pod ovim prilikama kruha i vina, a što je velika muka za onoga tko nema što drugo ljubiti, niti druge utjehe; ali, molite Ga da vam ne uzmanjka i da vas pripravi da Ga primate dostojno.“