O karijerizmu, egocentrizmu…


Na razmeđu teških socijalnih nemira modernoga čovjeka, neminovno se pojavljuju i tjeskobljenja današnjih znanstvenika. Njihova u mnogobrojnim slučajevima zaslijepljenost vlastitim samoobmanama: karijerizma, napose egocentrizma. Religija, znanost, umjetnost… obojene čovjekovim (antropomorfnim) koloritom vizija, apokalipsa i eshatona.

Upravo idući tim naznačenim smjerom propitkivanja, pojavljuju se i tisućljetne boljke čovjekova karaktera (naravi): oholost. Kao što su primjerice: karijerizam, egocentrizam… rak – rane današnjih ljudskih duša, negve ljudskoga duha – nedvojbeno se može i oholost svrstati uz te potonje navedene kategorije.

Suhoparna ambicija preobučena u naizgled humanističke okvire, prije svega su zadojene neutaživom častohlepnošću za proklamiranje svojega vlasitoga ega, prestižnih interesa i profitabilnosti. Causa sui… Gdje tražiti krucijalne razloge takovome prikrivenome licemjeru: u uštogljenim obrazovanim sustavima, 'partijskim direktivama' iza već dobro ustaljenih holdinga. Holdinzi su prisutni svugdje, na svim razinama i nivoima.

Njihova infekcija se neumitno proširuje zdravim organizmima, i stvara nadasve kolateralne provalije. U tome zadešenome procijepu, svatko pronalazi svoju korist. Iz svega čega se dade zaključiti da je utilitarizam prisutan kao neizostavljivi fenomen svakoga vremena. Bilo da je tu riječ o romanici, gotici, renesansi… Izgleda da je koristobljuje jedini 'živi' mehanizam, koji odolijeva svim idejama i revolucijama. On se nikako ne dade iskorijeniti, jer je po samoj svojoj biti (In medias res) neiskorjenjiv. Nadalje, kako se nositi s takvim krutim dijapazonom puke svakidašnjice.

Koji bi to modeli, sustavi bili prikladni u slučaju sveopće globalizacije karijerizma. Gdje je toj nemani našega vremena, u principu podređene 'apsolutno' sve izdišuće vrednote. Naposljetku, vrednote neminovno iskaču iz industrije pomodarstva i showu – buisnnesa. Mada ih mnogobrojni megalomani, itekako savjesno primjenjuju u svojim ideološkim, doktrinarinim, ekonomskim probitcima! Naime, upravo se iza tih dobrano zakumafliranih pozornica, u skrovitosti odvija podjela: radnih mjesta, projekata od nacionalne važnosti, rodjačkoga nepotizma…

No, što je zapravo najtragičnije u tome miljeu dogovorenih istina, potajno sklopljenih paktova, nevidljivih transakcija nekretninama i dobrima… !? Koje su to interesne grupacije, klanovi, holdinzi, družbe koje desetljićima stoje iza smišljenih provedbi legalne otimačine i zamagljivanja stvarnosti? Tko to sebi može uzeti za pravo, takve kolosalne poteze, odluke bez imalo svijesti o takvim destruktivnim posljedicama za daljnju budućnost nadolazećih generacija!

Gdje je spas… U tek pokojem osviještenome induviduualcu. Što je se naprosto dogodilo s institucijama da su se preko noći polakomile i napunile svojih podložnika džepove papirnatim valutama. Najedanput, u ovome tjesnacu kojega smo sami kreirali, izabrali… kao usputno se zapitkujemo: Tko je izmislio izvrsno režiranu priču o recesiji!

Na koncu, bilo koju krizu stubokom potreseni osjećaju na svojoj vlasitoj koži samo najugroženiji slojevi društva, oni na marginama. Izdani. Obeščaćeni. Obespravljeni… Degradirani. Pitanje ostaje sasvim jasno otvoreno i deklaritvno proglašeno: Što za njih učiniti… Kako ih zaštiti od grabežljivaca….

Kad su humanisti savili svoje zastave, spustili na pola koplja. O tome nesumnjivo govori i nedavni slučaj akademskih građana u operaciji Index. Tu, ostaje nejasno zašto se istoimena operacija, nije provela na svim učilištama u Hrvatskoj… ? Što je s mnogobrojnim plagijatima, neetičnošću… To očito nije predmet ničije istrage, a kamoli u jednoj 'pravnoj' državi koja teži Europskim integracijama…

slijedi nastavak…