Ne želimo da se ova država izgrađuje po mjeri pobjednika nego po mjeri istine i pravde

Gospićko-senjski biskup Mile Bogović predvodio je u petak 27. srpnja misno slavlje u čast žrtvama Boričevca iz 1941. godine. Misa je služena u obnovljenoj crkvi Rođenja BDM u koncelebraciji brojnih svećenika biskupije.

Uz brojne Boričevljane iseljene diljem Hrvatske, a još više njihove potomke, na misi su se okupili predstavnici brojnih braniteljskih udruga kao i predstavnici Ličko-senjske županije, grada Gospića i općine Donji Lapac.

Biskup Bogović je u uvodu istaknuo da svi koji su tu došli imaju svoje čitanje Boričevca. Čitamo iz ruševina ove crkve, ali i iz puta, prolazeći pokraj jama u koje su bačeni pobijeni Boričevljani. Okupili smo se oko žrtava, cijeneći žrtve Isusa Krista i svakoga koji je u njegovu duhu stradao. Gajimo duh molitve a ne zloće, poručio je biskup te govorio o svom viđenju, kao vjernika i svećenika.

“Ovaj lapački kraj ima posebnu važnost u našoj povijesti jer je ovdje 27. srpnja 1941. godine započela organizirana akcija koja se na kraju II. svjetskog rata našla u pobjedničkoj koloni. Jedni zato te početke veličaju i slave, a drugi ukazuju na krvavi način početka te akcije i još krvaviji njezin tijek krajem i nakon II. svjetskog rata. Mi koji smo ovdje nalazimo se među ovima drugima. Gledamo kako je u toj akciji nemilosrdno ponižavan čovjek, u ovom slučaju Hrvat i katolik, i sa žalošću konstatiramo da se oduzimanje ljudskog dostojanstva drugome samo zato što je druge nacije ili druge vjere ni danas ne uočava sa strane onih koji će malo dalje sutra slaviti; još nam je teže shvatiti da se tako nešto može događati u samostalnoj hrvatskoj državi”, kazao je biskup.

“Istina, nisu svi ubijeni bili bez ljudskih slabosti i bez svake krivnje. Ali za one koji su pušku dignuli na njih bilo je dovoljno da su Hrvati i katolici. Pače, da su samo katolici jer Waldemar Nestor nije bio Hrvat ali je mučki ubijen. Razumljivo je da je netko mogao biti protiv tadašnje politike Njemačke i NDH, pa uzeti i pušku u ruku, ali zar je zato trebalo oduzeti ljudska prava jednom narodu i jednoj vjeri? Koja je fašistička ili ustaška krivnja Marija Ivezića od 8 godina, Marka od pet i Jure od tri godine? Kojoj su to ustaškoj ili fašističkoj vojsci pripadali žene i starci koji su poklani i bačeni u jamu”, upitao je biskup.

“Došli smo ovamo do oltara, simbola žrtve Isusa Krista koji se borio za dostojanstvo svakog čovjeka, koji je i sam za to uložio svoj vlastiti život; došli smo da u tom duhu izrazimo svoje poštovanje prema žrtvama te opake akcije koju je pokrenula 'prva puška'. Možemo reći da se ne treba okretati prošlosti, ali nas zabrinjava trajnost toga duha 'prve puške' jer on je trajao do Domovinskog rata, on je bio protiv svake samostalne hrvatske države, on je prognao Hrvate s njihovih ognjišta iz tzv. SAO Krajine, po istom ključu po kojemu je ovdje proradila 'prva puška'. Treba li tu pušku u samostalnoj hrvatskoj državi slaviti i veličati, ili bi je trebalo već jednom odbaciti i sramiti se što je ona tako dugo usmjeravala mišljenje mnogih hrvatskih građana? Ne bi li Srb trebao postati mjesto s kojega se treba ispričati za sve zločine koji imaju ondje korijen”, upozorio je biskup Bogović.

“Veliki papa Ivan Pavao II. rekao je da komunizam ima pogrešnu antropologiju, tj. nazor na čovjeka. Po njemu se u određenim trenucima određenim ljudima može oduzeti svako ljudsko dostojanstvo. Mi se s time ne možemo složiti jer je svaki čovjek stvoren na sliku Božju i nitko nema pravo oduzeti mu dostojanstvo koje mu je Bog dao. Ljudima kojih se sjećamo i za koje molimo bilo je oduzeto svako ljudsko dostojanstvo – oduzet im je život i pravo na grob. Uvijek je slično bilo kod ideologija koje su smatrale da se mogu uzdignuti na Božji tron i određivati tko ima pravo na život, a tko nema. To su određivali revolucionarni i rasni zakoni. Danas treba ukazati na opasnost koja prijeti čovječanstvu kada se ljudi počnu igrati Boga. Ubrzo se vidi kako čovjek biva ponižavan. Neki naši, koji govore da se ravnaju po najvišim europskim i svjetskim standardima, uzeše sebi za pravo da politički određuju kada počinje ljudski život. Za to je, po njima, nadležan ministar zdravlja. I tako naš Sabor donosi 'revolucionarne' zakone. Zar nismo stajali zaprepašteni kada je ministar zdravlja određivao kada čovjek postane čovjek”, istaknuo je biskup Bogović.

“Mi ne želimo da se ova država izgrađuje po mjeri pobjednika nego po mjeri istine i pravde. Mislimo da imamo pravo također željeti da se ona ne gradi po mjeri onih koji je nisu željeli, koji su se protiv nje borili, koji se protiv njezina prosperiteta i danas žestoko zauzimaju. Mi smo se okupili oko žrtve da se sjetimo žrtava bezumlja koje su ovdje pale. Mi vjerujemo u snagu nevine žrtve i molimo da nas Bog čuva svake osvetoljubivosti, ali da s ovoga prostora i iz cijeloga svijeta iskorijeni sklonosti ponižavanja čovjeka, oduzimanja njegova ljudskog dostojanstva. Svaki čovjek na to ima pravo bez obzira je li Hrvat ili Srbin, je li katolik ili pravoslavac, je li vjernik ili nevjernik”, poručio je biskup Bogović i zaključio: “Svi se molimo za to, ali i sami radimo gdje god možemo da maglu koju je stvorila 'prva puška' odnese vjetar u nepovrat kako bismo se svi prepoznali kao ljudi i kao djeca Božja.” (ika / gk)