Navještati čudesna božja djela


U odlomku današnjeg evanđelja imamo potvrdu da je s Isusom došlo kraljevstvo Božje na zemlju. Kad je Ivan Krstitelj u nedoumici da li je Isus onaj koji treba doći, tj. onaj kojega je on naviještao, ili nije. Isus mu daje odgovor: «Gluhi čuju, slijepi progledaju, gubavi se čiste, siromasima se navješćuje kraljevstvo». Te znakove vidimo i u ovom evanđeoskom odlomku: Isus je gluhome izliječio sluh i govor.

‘Isus to čini, ali ne na spektakularan način pred okupljenim mnoštvom, već ga uzima nasamo. Iscjeljuje ga utiskujući mu prsti u uši i dotičući se jezika, izgovarajući pri tom aramejsku riječ: „Effata!“- što znači: „Otvori se!“. Opisujući spomenuti događaj Evanđelist na znakovit način predstavlja Isusovu božansku moć i poslanje među ljudima. Što se tiče moći, pokazao ju je snagom ozdravljanja, a što se tiče poslanja, došao je gluhome dati sluha i nijemome rječitosti, kako nadahnuto uočavaju oni koji su bili svjedoci ozdravljenja. Isus mu je vratio moći i sposobnosti za koje je bio zakinut od rođenja, jer je znao što ovi darovi čovjeku znače. Nije htio od toga praviti scenu, već je tim činom htio dati slavu Bogu, te mu je jedina želja bila u tome da ozdravljenjem bolesnog čovjeka bude proslavljen Bog. A Bog je mogao ovim činom biti proslavljen ukoliko će izliječeni, a i svi koji su to vidjeli, davati slavu Bogu svojim životom, ukoliko će slušati njegovu riječ i ustima mu izricati hvalu.

Zato je glede toga svaki čovjek na svoj način gluhi mucavac, pa i onda kad to ne vidi ni on ni oni oko njega. Pa i onaj tko ima istančan glazbeni sluh, ima prirođenu gluhoću prema Bogu i božanskom svijetu. Pa i onaj tko je možda prošao najbolje govorničke škole i ima izuzetan retorički dar, rađa se ipak sa sponom jezika. Zato je ovo izlječenje toliko znakovito i za nas danas. Jer ozdravljajući ovog čovjeka, Krist je i nas s njime oslobodio od naše gluhoće i odriješio nam jezik. Ovim iscjeljenjem je ukazao na iskonski smisao sluha i govora, oslobodivši nas svojom prisutnošću među nama svih spona koje prouzrokuje grijeh. Očistio je tako naše uho za poslušnost vjere, a našem jeziku je dao snagu naviještanja čudesnih Božjih djela. Nije stoga slučajnost da je Crkva u obred krštenja uvrstila upravo riječ: Effata, koju Isus izgovori prigodom ovog iscjeljenja. Time se jasno želi naznačiti da se kršćanima otvaraju uši i odrješiva spona jezika samo njegovim milosnim djelovanjem.

Dopustimo stoga njegovoj božanskoj snazi da nas zahvati, da nam otvori uči i odriješi sponu jezika, da bismo, iskusivši čudesne divote njegove ljubavi, mogli razglašivati njegovu slavu po sve vijeke vjekova.’ (I. B.) Najprije moramo dobro čuti da bismo dobro govorili. Zato Gospodin Isus najprije ozdravlja sluh, pa onda govor.

Isusova čudesna ozdravljenja izmamila su poklik naroda: «Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.» ‘Ozdravljenje gluhonijemog o kojem govori današnje evanđelje smatra se od prvih početaka Crkve simbolom krštenja. Tako se i u obredu krštenja ponavljaju Isusove kretnje – doticanje očiju i usta – dok svećenik moli: «Gospodin Isus, koji je dao gluhima sluh, a nijemima govor, udijelio ti da uskoro mogneš primati njegovu riječ svojim ušima i ispovijedati vjeru.» Kod krštenja oslobađa čovjeka od grijeha, onda njegov jezik razvezuje da može ispovijedati i hvaliti Gospodina. Tjelesna gluhoća i nijemost, kao i mnoge druge bolesti, i dalje muče ljudski rod. Ipak kršćanin preporođen u Kristu, nije više u svojoj nutrini gluh, ni nijem, niti je slijep ni hrom; njegov duh je otvoren vjeri, sposoban da Boga spozna i da brzo hodi njegovim putovima.’ (P. G.)