Molitva je vapaj za dolaskom isusovim

Potom prelazi Terezija na komentar molbenice: Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji, a prije toga o. Zdenko Križić teološki objašnjava ovu molbenicu.
Ovu treću želja molitelja Luka ne donosi zasebno, vjerojatno zato što je sadržana implicitno u prve dvije. Što je volja Božja? Možemo promatrati s dvostrukog aspekta i to kao:
a)    imperativna volja koja se odnosi na čovjeka, tj. ono što je čovjek pozvan da u životu ostvari kroz poslušnost Bogu.
b)    spasiteljska volja, kao određene vrijednosti koje sam Bog želi realizirati, a odnose se posebno na povijest spasenja.
No, uvijek se radi o jednoj te istoj volji promatranoj s dva gledišta. Ovaj dvostruki aspekt je već prisutan u Starom zavjetu i to:
a)    kod psalmista: “Nauči ma da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj” (Ps 143,10), ili svećenika Ezre: “Izvršite volju njegovu” (Ez 10,11), evidentno je da se radi o volji Božjoj koja čovjeku pokazuje put koji treba slijediti, ili Božji imperativ koji u praksi treba obdržavati (Zakon Jahvin);
b)    kad prorok donosi Božju riječ koja glasi: “Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji” (Iz 46,10), odnosno psalmista: “Što god se Jahvi svidi, to čini na nebu i na zemlji, na moru i u bezdanima” (Ps 135,6), gdje se radi o stvaralačkoj, a ne o spasiteljskoj volji Božjoj.
Isto nalazimo i u Novom zavjetu:
a)    “Tko je majka moja, … Tko god vrši volju Oca mojega…” (Mt 12,50), zatim “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki onaj koji govori Gospodine, Gospodine, nego onaj koji vrši volju Oca moga” (Mt 7,21). Pavao govori: “To je za vas volja Božja u Kristu Isusu” (1 Sol 5,18), “Preobraujte se obnavljanjem svoje pameti da mognete razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno” (Rim 12,2).
b)    Pavao piše: “Milost vam i mir od Boga Oca i Gospodina našega Isusa Krista, koji sam sebe dade za grijehe naše da nas istrgne iz sadašnjega svijeta opakoga kao što je volja Boga i Oca našega.” (Gal 1,4), te na drugom mjestu dodaje: “U ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe po Isusu Kristu prema dobrohotnosti svoje volje” (Ef 1,6).
Dan Isusov je njegov ponovni dolazak. Tako dok kršćanin moli da dođe kraljevstvo Božje moli također da dođe sam Bog. Stari zavjet: “Bog tvoj kraljuje” (Iz 53,7), “Evo Boga našega” (Iz 40,9).
Sv. Ivan u knjizi Otkrivenja naziva ga: “Onaj koji jest, koji bijaše i koji dolazi” (Otk 1,4 ,4,8), a zadnje riječi knjige su: “Onaj koji ovo jamči izjavljuje: ‘Da, dolazim uskoro!’ Amen! Dođi Gospodine Isuse” (Otk 22,20).
Vapaj je prve Crkve koja prolazi kroz oganj kušnje i vapi za spasenjem: “Duh i zaručnica vele: Dođi. Tko čuje neka rekne: Dođi!” (Otk 22,17). U Didahe nalazimo: “Neka dođe tvoja milost i neka nestane ovaj svijet.”
Molitva, vapaj za dolaskom Isusovim koji Crkva i danas ponavlja, nije inspirirana prezirom prema svijetu i životu, nego ima svoj korijen u kraljevstvu Božjem, koje već djelomično vlada u srcu njegovih učenika. Kraljevstvo Božje – pobjeda nad zlom samo je dar Božji i ne može ga čovjek postići svojim snagama.
Iz vlastitog iskustva znamo kako čovjek teško rješava i mali problem. Zato Isus poziva učenike da mole za dolazak kraljevstva, za rast. Kako je teško doći do toga da čovjek u odnosu ja-ti vlada nad sobom. Osloboditi nas od robovanja sebi. To je lagani proces… Gorušićino zrno: “Gnijezde se ptice nebeske.”
Biti za druge…