Moliti za Božju pomoć u napasti

I danas razmišljamo uz pomoć predavanje o. Zdenka Križića o zazivu Očenaša „Ne uvedi nas u napast“. Evo nekih primjera iz novozavjetnih spisa.
Napast je naučila i Petra. Napustio je iluziju. Prije kušnje, dok je bio na sigurnom, njegove su riječi i tvrdnje bile impresivne, a poslije su ga oborile riječi jedne žene-sluškinje. U tom smislu Pavao piše: “Ne usuđujemo se doista izjednačiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom uspoređuju” (2 Kor 10,12).
(Hrabrost se vojske ne dokazuje u vojnim vježbama, nego u bitci s neprijateljem; ekipa ne pokazuje svoju uvježbanost na treningu nego na utakmici…)
Napasti se očituju ne u cilju, nego u sredstvima. Cilj đavao ne dira, nego vara sa sredstvima.
Tako sažimajući u Očenašu molimo:
da nam dade kruh za sadašnjost
danas rastereti prošlosti (grijeha)
da nas očuva napasti u budućnosti

Izbavi nas od Zloga. Glagol RHUOMAI = izbaviti upotrebljava se za velike opasnosti. Pavao ga upotrebljava u 2 Tim 4,16: “I izbavljen sam od lavljih usta.” Slika krvoločne zvijeri pred kojom stojiš licem u lice i spašen si u zadnji tren.
Većina egzegeta slaže se da je pravi prijevod Zli – Zloga, a ne neodređeno ‘od zla’. Jedan od glavnih argumenata je jednodušna tradicija grčkih otaca koji su bolje poznavali duh grčkog jezika:
Nadalje, ova interpretacija je u užoj vezi s prethodnom, odnosno s napašću, koja prijeti vjeri. Matej koji jedini donosi ovu prošnju đavla naziva napasnik u 4,3: “Tada mu pristupi napasnik i reče: ‘Ako si Sin Božji…’”
Tako dok se moli Božja pomoć u napasti moli se zbog toga što je to zamka đavla. U više navrata je u Novom Zavjetu đavao nazvan Zli: “Svakome koji sluša Riječ o kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli i otima što mu je u srcu posijano” (Mt 13,19). “Dobro sjeme sinovi su kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga” (Mt 13,38). “U svemu uzmite veliki štit-vjeru. Njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga” (Ef 6,16).
“Mladići, pišem vama jer ste pobijedili Zloga” (1 Iv 2,13). “Znamo da nijedan koji je rođen od Boga ne živi u grijehu, nego ga Rođeni od Boga čuva, i Zli ga ne može dohvatiti” (1 Iv 5,18). “Ne molim da ih uzmeš iz svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga” (Iv 17,15).    “Gospodin je vjeran i on će vas ojačati i sačuvati od Zloga” (2 Sol 3,3).
Jasno je da ovdje nigdje ne može doći neodređeno ‘zlo’ ili da bi moglo značiti ‘zla čovjeka’ itd.
Gdje god ima taj smisao uvijek nalazimo i prilog ‘svakog zla’.
“Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas” (Mt 5,11).
“A Heroda je Ivan prekorio zbog Herodijade… i zbog svih zala njegovih” (Lk 3,19).
“Uklanjajte se svakom zlu” (1 Sol 5,22).
“Gospodin će me izbaviti od svakog zla” (2 Tim 4,18).
Isus nije molio da nas Bog oslobodi zla svake vrste, nego Zloga. “Ne molim te da ih izbaviš iz svijeta…” Zato je liturgija – u Euharistiji – nakon “Očenaša” nadodala i molitvu “Izbavi nas, molimo Gospodine, od svih zala”.
U “Očenašu” je naglasak da osim napasti postoji i Napasnik u osobi koji po Petru: “Kao vičući lav obilazi tražeći koga da proždre.”
Ali tu je i jamstvo: Isusova molitva za nas, da nas Otac očuva od Zloga, a to je za Pavla nepobitna istina: “Vjeran je Bog, on će vas učvrstiti i sačuvati od Zloga” (2 Sol 3,3).
Ili: “Vjeran je onaj koji vas je pozvao. On će to i učiniti” (1 Sol 5,24). Molitva “Očenaša” je cirkularna. Kada dođeš do kraja moraš ponovo započeti. Iskustvo napasti i završni vapaj: “Izbavi nas od Zloga”, tjera nas opet na poklik “Oče naš”, “dođi kraljevstvo tvoje”.