MEĐUGORSKA MAJKO


Prije dvadest i devet godina
dotakla si suro hercegovačko tlo,
brišući suze svojemu puku
Kraljice Mira…uništi zlo.

Milijuni hodočasnika slivaju se k tebi
na brdu crnici, pred lik tvoj bijeli,
kapljice znoja, molitve, uzdasi…
u tvojem prisustvu, baš svi su veseli.

A ti ih slušaš, brišeš im lica
ljepljiva od znoja, suzom pomješana,
mnoštvo ti izljeva ranjenu dušu
tebi utočištu…posljednjih dana.

Kamenje izlizano od ljudskih stopala
jest živi svjedok proteklih godina,
duboke brazde u crvenoj zemlji
uzorana njiva…tvojega sina.

Sve rase, narodi, vjere i kaste
kleče pred tobom gospe zvjezdo mora,
mole, pjevaju, zahvalno kliču
Marijo Zoro…svih naših zora.