Marijina prisutnost u molitvenom životu sv. Terezije Avilske (3)

Prema predavanju o. Petra Janjića i danas ćemo promatrati kako je sv. Tereziji Avilskoj Marija model duše pridružene patnjama Kristovim.
U ovom okviru biva predstavljena i Gospa kao model duše posvećene molitvi i kontemplaciji:
„Oni koji su bili najbliže Kristu, našem Gospodinu, bili su od najvećih patnja, pogledajmo one koje je prošla njegova slavna Majka…“, tako kaže Terezija u Zamku duše.
 

Marijin primjer pod križem Isusovim biva istaknut u Putu k savršenosti; u Mislima o Božjoj ljubavi; u Relacijama. U ovoj posljednjoj sam Isus, kako bi joj dao shvatiti visoku Božju pedagogiju u odgoju duše koje vodi po trpljenju do savršenosti, predstavlja joj primjer Marijin: „Kada motriš moju Majku koja me drži u rukama, nemoj misliti da je Ona uživala takvo dobro bez velike boli, jer kada je čula proroštvo Šimunovo, Otac moj joj je dao potpunu spoznaju o tome koliko ću trebati trpjeti“.
 

U Relacijama 15, koja je napisana u Salamanci u travnju 1571., svetica govori o jednoj duhovnoj patnji tako teškoj i dubokoj, patnji koja ju je približila maču boli što ga je starac Šimun prorekao Mariji. U toj prigodi sam Isus ju je poučio. Između ostaloga ona piše: „Rekao mi je da se, čim je uskrsnuo, pokazao našoj Gospi jer joj je to bilo uvelike potrebno. Bol ju je tako bila obuzela da nije mogla doći k sebi niti uživati tu radost. Iz toga sam razumjela nešto o mome probadanju premda je moje sasvim drugačije od onoga Djevičinog. – Kakvo li je bilo njezino? Gospodin je ostao mnogo vremena s njom, jer je to bilo potrebno da je utješi“ (R 15).
 

Spomenuo sam kako su i mnogi drugi karmelski sveci i svetice kao i svi sveci u povijesti Crkve otkrili smisao i vrijednost patnje. Tako je npr. svetoj Tereziji de los Andes, prije nego će ući u Karmel bilo jasno da ne ide tamo tražiti duhovne slatkoće i užitke, premda ju je Gospodin nagrađivao i time. Bog dijeli svojim prijateljima i uzvišene duhovne naslade, ali samo onima koji su spremni poći za njim putem križa: to su oni koji ga iskreno ljube. Vidjevši da karmelićanke u sobama imaju križ bez corpusa Terezija de los Andes je odmah shvatila da je poziv karmelićanke dati se razapeti na taj križ.
Sigurno Bog od nas ne zahtjeva da tražimo i izmišljamo kojekakve križeve. Oni su već tu a nadoći će i drugi… Mi smo skloni tražiti i izmišljati žrtve, umjesto da prihvatimo one žrtve i križeve koje nam Bog nudi. Potrebno je imati vjeru da Bog nikad ne daje križ a da ne da i snage da ga nosimo; nikada nam ne šalje kušnju a da ne bi dao i izlaz iz nje. Prihvatiti križ s ljubavlju, dati se razapeti na njega to znači susresti Isusa, sudjelovati u Njegovim patnjama; biti njegovi prijatelji, njegove zaručnice.
 

Djevica kao model kontemplacije
U 6. poglavlju Misli o ljubavi Božjoj, Terezija izlaže najviše stupnjeve kontemplacije i mističnog iskustva, razmišljajući o Pjesmi nad pjesmama: knjizi par exelence o ljubavi između Boga i duše. Nakon spomenutog teksta koji poziva učene da se ugledaju na poniznost Marijinu, Terezija nastavlja: „O Gospođo moja, kako se po Tebi može savršeno upoznati, što Bog čini sa zaručnicom, prema onome što kaže u Pjesmi nad pjesmama! I tako kćeri, možete vidjeti iz Službe Naše Gospe, što ga molimo svake nedjelje, što je u pretpjevima (antifonama) i štivima uzeto iz Pjesme. Svaka pojedina duša može shvatiti ovaj govor onoliko koliko joj Bog da svjetla da razumije“ (br. 8).
 

Ovim razmišljanjem, Terezija nam daje razumjeti da su mistične milosti i božanska iskustva koje čine vrhunac sjedinjenja s Bogom bile Mariji darovane u takvoj mjeri da ju se ne može uspoređivati ni sa jednim drugim stvorenjem.
Ovo ističe također i sveti Ivan od Križa kad u 3 knjizi Uspona na goru Karme veli da je Blažena Djevica Marija «od samog početka bila uzdignuta na najviši stupanj sjedinjenja, nikad nije imala utisnut nikakav oblik stvora koji bi je pokretao na djelovanje, nego su njezini pokreti uvijek od Duha Svetoga».
U tom smislu Marija, majka Isusova, Djevica koja osluškuje glas Božji je savršena ikona (čista slika) stvorenja slobodnog za Boga i za druge. I mi ćemo to bliže biti toj slici a to znači utoliko slobodniji koliko se dajemo voditi od Duha Božjega.
 

Glede problema kojeg su neki učeni isticali kako Isusovo Čovještvo onemogućuje duši postizanje visokih stupnjeva ulivene kontemplacije, Terezija sa svom odlučnošću i žestinom brani Presveto Čovještvo Isusovo: ističe da ono nipošto ne priječi ove uzvišene milosti, nego, naprotiv, olakšava ih. Reći će da kad bi i mogla doći do najuzvišenijih stanja kontemplacije ne bi to željela, osim posredstvom Isusova Čovještva. Takva je njezina ljubav prema Presvetom Isusovu Čovještvu. Na jednom mjestu, svetica piše: „Iznose ono što je Gospodin rekao Svojim apostolima, da je bilo dobro da On ode (Iv 16,7). Ja to ne mogu podnijeti. Zacijelo to nije rekao Svojoj presvetoj Majci zato što je bila postojana u vjeri, jer je znala da je Bog i čovjek, i premda ga je ljubila više nego oni, bilo joj je to tako savršeno da joj je prije pomagalo“ (Z 6,7,14).
Tako svetica drži da je Gospa bila uzdignuta na najviše vrhunce kontemplacije upravo po Presvetom Čovještvu svoga Sina.