Majko Božja Bistrička moli se za nas


Dok u procesiji polagano koračam Bistričkim placem u meni budi se sjećanje na događaje koji su već polagano pospremljeni u ropotarnicu prošlosti. Sjećanje na vremena kada nisam imala ništa osim vjere i spoznaje da nas Bog nikada ne napušta.

I danas kao i tada idem puna zahvale, sreće, ali i poniznosti jer idem ususret Majci Božjoj Bistričkoj, majci koja je uslišila sve moje prošnje i molitve.  

I već na samom ulasku u crkvu još jedno iznenađenje, rekla bih uslišanje mojih molitava.

Često se pitam: „Bože čime sam to zaslužila?“ Znam, samo sam grešnica koja je svojim mislima, djelima, propustima i slabostima ne jednom osudila Isusa. Često prigibam glavu pod teretom svojih grijeha, posramljena pred tobom Marijo jer i ti si patila zbog njih. A onda sjetim se Božje ljubavi koja je beskonačna i koja prašta. I zbog te ljubavi iz dubine svoga srca pjevam: „ Majko Božja Bistrička moli se za nas, mi smo tvoja dječica blagoslovi nas….“