“Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas”


 “Zapovijed vam novu dajem:ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.”(Iv 13,34).To je zapovijed koju je Krist dao svojim učenicima.

 

Ljubiti bližnjega svoga ljubavlju Krista.Nema veće ljubavi od Kristove, od Božje ljubavi. Jer imati ljubav koja je bezuvjetna jest posjedovati vjeru i potpuno pouzdanje u Boga. Žrtvovati se za svoga bližnjega položiti život za njega kao što je Krist položio najveća je ljubav              (usp. Iv 15,13). Svakako možemo pitati sami sebe: “Pa tko se može žrtvovati u današnjem vremenu?”. Pa ne žrtvuju li se otac i majka za svoje dijete? Zar se ne žrtvuju da bi omogućili svojemu djetetu sve da bi ga postavili na “noge”? Da i još više od toga. Jednostavno primjećujemo da se čovjek jednostvavno udaljava od čovjeka. Čovjek ne može ljubit čovjeka ako ne ljubi Boga. Jer te su dvije ljubavi povezane, one se nadopunjuju. Prva zapovijed ljubavi je zapovijed ljubavi prema Bogu, a druga prema čovjeku. Otuđenje čovjeka od čovjeka jest svakako posljedica otuđenja čovjeka od Boga. Suvremeni način razmišljanja jest usmjeren prema individualizmu. Čovjek time postaje rob prolaznosti ovoga svijeta. Svakim danom imamo sve više primjera da se mladi ljudi odlučuju na tzv. samački život i to sa objašnjenjem da će se na taj način moći u potpunosti posvetiti stvaranju i ostvarivanju svoje “karijere”. Pitam ja Vas poštovani i cijenjeni čitatelji, koji je smisao stvarati i ostvariti karijeru,a s druge strane u sebi osjećati prazninu? Koji je smisao steći svu slavu ovoga svijeta a izgubiti samoga sebe? “Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?”(Mt 16, 26).

 

Vrijeme u kojem živimo jest vrijeme u kojem individualizam i novac pokreću svijet ali svakako u krivom smjeru. Naravno da je nezamislivo živjeti na rubu egzistencije ali zato ne mora odnosno ne smije na vrhu liste prioriteta biti individualizam, hedonizam, materijalizam, već naprotiv na prvom mjestu Bog i ljubav prema Bogu, bližnji, pa tek onda na zadnjem mjestu “JA”. Jedino na taj način možemo izgrađivati bolji i ljepši svijet radi ljepšeg i skladnijeg suživota.