Kršćanska obitelj s Bogom združena je ono od čega živimo

Kršćanska obitelj s Bogom združena je ono od čega živimoKao što je za obitelj neizmjerna radost rođenje djeteta, tako su i za župnu zajednicu posebno radosni dani kada prima nove članove. Zato je i nedjelja Božjega milosrđa, 8. travnja 2018. godine, u Župi Blažene Djevice Marije Žalosne u Španskom bila osobito svečana – na poseban način zbog krštenja malog Ante, šestog djeteta obitelji Aleksa, i još četvero djece. Misno slavlje predvodio je mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački. Tumačeći svima dobro poznato evanđelje „o nevjernom Tomi“, u nadahnutoj homiliji mons. Gorski ustvrdio je da je i naš današnji mentalitet sličan onome iz Tominog vremena – on je kao i mnogi ljudi danas samo želio potvrdu svoje vjere, želio se uvjeriti da je Isus, kojega je vidio u grobu, zaista živ. Danas nam to pak nameću tehnologija i znanost koje nas uvjeravaju da ne postoji ništa izvan onoga što se može dokazati pokusima, ništa izvan naših osjetila. S druge strane, Crkva nas uči da čovjeka trebaju voditi i razum i vjera jer bez razumske spoznaje i opravdanja bili bismo u zabludama. Tako i Isusovo uskrsnuće „mora proći kroz cijelo naše biće – i kroz naše osjećaje, i kroz našu razumsku spoznaju i kroz naše prihvaćanje u vjeri onoga što nas nadilazi i, moramo priznati, ne možemo uvijek rastumačiti“, naglasio je mons. Gorski. Hrabrost priznanja vlastitog nerazumijevanja i ustrajnost u traženju odgovora su Tomine kvalitete koje je mons. Gorski posebno istaknuo, kao i spremnost zajednice da ga, unatoč njegovim slabostima, prihvati. Upravo nas na taj način evanđelje uči kakav primjer zajednice i mi trebamo nasljedovati: „Jaka je ona obitelj koja može nositi svog najslabijeg člana. Jaka je ona Crkva koja može u svojoj sredini trpjeti nevjernike. Jak je onaj narod koji može i s izdajicama živjeti. Zašto? Ne zato da bi odobravao te postupke, nego zato da poput apostola pomognu doći do spoznaje vjere, do susreta s Uskrslim. Ako se mi zatvorimo, nećemo omogućiti drugima da prepoznaju Isusa uskrsnuloga, nego će se odijeliti. Ali ako mi nosimo druge, sa svim njihovim vjerama i nevjerama, onda omogućavamo drugima da spoznaju Istinu Evanđelja, da spoznaju Istinu koja se zove Isus Krist, da prihvate tu Istinu Evanđelja“. Na Tominom primjeru Isus nas uči još jednu važnu stvar. Toma je želio dotaknuti živog Isusa, njegovo zemaljsko tijelo. A Isus mu pokazuje svoje preobraženo tijelo, novo, drugačije – time nas uči da ljudski život nije začarani krug, nego pravocrtna linija od rođenja prema vječnosti na kojoj se ništa ne ponavlja, nego je svaki trenutak jedna novost. Tako nas Gospodin „trga iz prošlosti da ne ostanemo u njoj zarobljeni svojim grijehom, svojim navikama ili događajima koji nas opterećuju“. Pružajući Tomi mogućnost da ga dotakne, Isus i nama govori da ga svi mogu dotaknuti u njegovom proslavljenom tijelu – u Crkvi. „Isus tu nosi rane, rane naših grijeha, rane bolesti, rane razdora, rane nevolja i kad dotičemo braću i sestre u našoj Crkvi, u mističnom otajstvenom tijelu koje je ranjeno, mi Krista dotičemo i na taj način nam on daje mogućnost da se uvijek iznova osvjedočimo o njegovoj blizini, o njegovom životu, njegovoj prisutnosti, da je živi Bog i da je živ među nama i u nama“, posvijestio je okupljenim vjernicima mons. Gorski. Na kraju homilije mons. Gorski osvrnuo se i na opasnost odvajanja od zajednice koju možemo prepoznati i u Tominoj situaciji. Bijeg i odvajanje uvijek neminovno donose pustoš i prazninu, a nas ostavljaju bez temelja i korijena. Evanđelje nas zato poziva na potpuno suprotno: „traži od nas da ostanemo u onome što jesmo, da ne napuštamo svoje, da ne bježimo od svojih. Nego da tu gdje nas je Bog postavio gradimo najljepši život koji znamo graditi, najljepše odnose koje možemo stvoriti, najljepšu domovinu koju možemo zamisliti. To je zadatak nas kršćana, to nam je posao – da tako radeći omogućimo da po našem životu ljudi prepoznaju živoga Boga, Isusa Krista koji je uskrsnuo“. Svečano euharistijsko slavlje mons. Gorski završio je čestitkom i zahvalom roditeljima što su imali hrabrosti prihvatiti život, na njihovom snažnom svjedočanstvu katoličke vjere te što svojim primjerom svjedoče ljepotu kršćanskoga braka kako je zapisano u Svetome Pismu jer „kršćanska obitelj s Bogom združena je ono od čega živimo“. (preuzeto: TUZN, Elizabeta Mikulić, župna medijska suradnica Tiskovnog ureda, Foto: Cvitan Zeljko)